Što je Ki?

1. Što je Ki?

Ki je japanska riječ napisana kineskim znakom pa tako postoje kinesko i japansko značenje riječi Ki koji se jako razlikuju, a što stvara mnogo pomutnje. Naravno, glede kineskog značenja – mislim da Kinezi riječ izgovaraju Qi ili nekako slično – bolje je upitati Kineze, a budući da sam ja Japanac preferiram koristiti riječ Ki na japanski način. U japanskom tumačenju Ki je nešto što nije jasno, nešto što se ne može definirati. U svakodnevnom životu označava nešto poput osjećaja, sentimenta ili emocije ili ideje koji još nisu jasni ali će se razjasniti kasnije. Ili neki motivaciju, itd., itd. To je način razumijevanja riječi Ki koji je vrlo važan u smislu da se ujedno radi o procesu razumijevanja vlastitog života i razumijevanja nas samih.

2. Sensei, imate li neki cilj poučavajući kroz formu Ki-satova te, također, kroz Ki-aikido?

Poučavanje kroz satove Ki-a u neku je ruku temeljno. Ali, Ki se ustvari prakticira kroz svakodnevni život, to je jedini način; ali to je iznimno teško. Zbog toga radim Ki-aikido. Naime, Ki principe koristimo za vježbu fizičke borilačke vještine aikida tako da ljudi dobiju i dobar trening i da prakticiranje aikida mogu integrirati u svakodnevni život što im olakšava da se time nastave baviti. Drugi je razlog što se kroz vježbanje aikido tehnika mogu mnogo lakše objasniti i razumjeti određeni aspekti Ki-a. Dakle, doista smatram da je Ki-aikido vrlo dobra forma za prakticiranje Ki-a.

3. Kad ljudi govore o Ki-u, tu još uvijek može postojati sjenka borilačke vještine kao što je aikido. Imate li kakvih primjera (ako ih imate ?) razvoja ne-borilaštva u ljudi?

Ki vježba je dobra za svakoga, a na površnoj razini također je i vrlo lagana za svakog. Kad god želite otići na dublju razinu, morate to početi živjeti. Tu je teškoća. Uobičajeno, ljudi žele neku vrstu fizičke aktivnosti, što može biti nešto kako joga ili taichi ili terapija, nema zapravo veze što. Ali tada je očito bolje ako ljudi mogu koristiti Ki principe u fizičkim aktivnostima. Zbog toga je aikido dobar. Ali, ako drugi ljudi mogu koristiti Ki principe u njihovu svakodnevnom životu to je također u redu.

4. Sensei, objasnili ste razliku između sata Ki-a i Ki-aikida, ali možete li specificirati svoj cilj dalekosežnije, primjerice, zašto uopće poučavate Ki?

Poučavam Ki jer to ne radi nitko drugi; to je u principu zašto. Ali, zapravo, kod kuće se katkad pitam zašto poučavam. Kad čujem druge učitelje kao poučavaju besmislice ili griješe ili kad vidim knjige za meditaciju, većina je tih knjiga potpuna besmislica. Moja je motivacija, budući da postoji toliko pogrešnih učenja u svijetu, da netko treba poučavati stvari korektno. To je moja jedina motivacija za poučavanje.

5. Možete li mi dati definiciju znanosti i indicirati kako se znanost odražava na društvo?

Tu je izvorna znanost iz grčkog razdoblja. Protpostavljam da je u tom razdoblju znanost bila istraživanje prirode, svemira, ljudi, itd., itd. To se nastavlja do 15. stoljeća, do vremena prije industrijske revolucije, kad su znanstvenici u isto vrijeme i umjetnici kao Leonardo da Vinci i drugi, ali i filozofi, oni su svi povezani. Ali, nakon industrijske revolucije u Engleskoj, znanost je postala vrlo materijalna jer ju se moglo koristiti za materijalni progres i industrijalizaciju. Dakle, nakon industrijske revolucije znanost je postala vrlo materijalna, što nije dobro za život jer materijalna znanost utemeljena je na materijalnom principu. Sada ljudi počinju koristiti znanost za život, stoga što smo u posljednjih otprilike 20 ili 30 godina, shvatili da materijalni progres nije dovoljan. Ali onda, posebno su sveučilišni profesori koji nastoje razumjeti ljudski život kroz znanost, nazvali istu humanističkom znanošću ili tako nekako. Ovdje nastaje opasnost jer je u temelju krivo primjenjivati materijalne principe na život. Te greške štete našem životu i stvorit će još više štete u našim životima.

Zbog toga je moja svrha predložiti nešto što može zamijeniti materijalnu znanost; mislim na nešto što ima strukturu koja je isto tako dobra kao znanost.

6. Sensei, što znači ‘Shin Shin Toitsu’ i ‘ujedinjenje uma i tijela’. Je li to istovjetno koordinaciji uma i tijela? Što je um, a što je duh/duša (spirit)?

Ujedinjenje uma i tijela, kao i jedinstvo uma i tijela te koordinacija uma i tijela su prijevodi japanskih ili kineskih riječi, tako da je to sve ista stvar. To ujedinjenje uma i tijela, ne znam tko je začetnik te ideje; možda praktikanti zena, možda Kinezi, ne znam. Ali ujedinjenje uma i tijela samo je malen dio onoga što poučavam. To je dobar koncept, ali nije toliko važan. Um je koncept; nešto što pokreće tijelo. To je normalan koncept uma. Duh (duša) je riječ iz religije, tako da zapravo nikad ne koristim riječ duh (duša). Za mene, duh (duša) je riječ za religiozne ljude koji vjeruju u Boga.

7. U svjetlu onoga što ste upravo objasnili, možete li mi dati definiciju riječi meditacija?

Meditacija je također engleska riječ i zapravo ne znam tko ju je izmislio. Ne mogu naći niti jednu japansku riječ koja odgovara riječi meditacija, tako da je to nešto što dovoljno ne poznajem. Recimo da se radi o pogodnoj riječi kojom se opisuje određene aktivnosti s kojima možemo pokušati razumjeti vlastiti život u odnosu na svijet. Na neki način, riječ meditacija koristim da bih označio aktivnosti ujedninjavanja nečjeg života sa cijelim svijetom.

8. Sensei, Ki i disanje izgleda idu zajedno. Zašto je tomu tako i postoji li razlog zašto uglavnom dišemo tako neadekvatno?

Ki je nešto što nije jasno, ali što postaje jasno kasnije. Za mnoge ljude disanje je također Ki, stoga što su mnogi ljudi nesvjesni svog disanja. Ponekad se disanje vidljivo poremeti, a da ljudi to uopće ne primjete; tako da je prakticiranje Ki-a u svakodnevnom životu jedan od načina da razumijemo vlastito disanje. Ali zatim, da bi to učinili, moramo razumjeti vježbu disanja kao temeljnu vježbu dijafragme, koja se mora dobro pomicati. To je temeljna vježba. Zatim, nakon toga, radimo vježbu ne-disanja, što znači da treba poznavati vlastito disanje.

9. Kao što i sam osjećam, bolje disanje ima mnogo implikacija. Može li se kazati nešto više o fizičkim posljedicama dobrog disanja? Kako stoji s vezom između disanja i emocija, i sa svješću?

Utjecaj dobrog disanja na zdravlje; pretpostavljam da dobro disanje pomaže održavanju dobrog zdravlja. Nemam statističke podatke, ali se nadam da je tome tako. Isto je i s emocionalnim aspektom. Mnogi ljudi ne primjećuju kada dišu na pogrešan način. Očito je, kada se diše na pogrešan način, to uznemiruje Vaše emocije. Zapravo, emocije nisu problem, samo uznemirene emocije, koje ukazuju da je disanje uznemireno. S praksom dobrog disanja Vaše emocije postaju jasne i neuznemirene. Tada ćete ustanoviti da je dobro imati emocije i da su, na neki način, sve emocije lijepe.

10. Što je emocija?

Emocija je pokret u tijelu potaknut ili povezan s pokretom dijafragme.

11. Možete li mi objasniti funkcionalno značenje emocija? Zašto imamo emocije?

Ne znam zbog čega, ali uglavnom kad opazimo nešto izvana, reagiramo. Kad ta reakcija nije harmonična onda dio koji nije harmoničan mora biti izražen pokretom tijela. Na neki način, imati emocije uvijek je vrlo dobro. Stvar je samo u tome da se kad dišemo na pogrešan način dijafragma ne pomiče ispravno, tako da nutarnji pokret nije harmoničan i ne čini dobro tijelu. Kada emocije čine dobro tijelu to je u redu, ali realnost mnogih ljudi je da emocija uznemiruje tijelo, to je problem.

12. Možete li mi nekako objasniti svijest, što je svijest? Jeste li opazili poboljšanje svijesti kroz Ki disanje ili vježbanje Ki-a?

Riječ svijest/svjesnost (awereness) je također riječ koju gotovo nikada ne koristim jer zapravo ne razumijem njezino značenje. Tako da ne mogu odgovoriti na to pitanje. Ali mogu kazati zašto ne koristim riječ svjesnost. Biti svjestan znači percipirati nešto što nisi percipirao ranije. Jasno je da se svjesnost ne može vježbati jer nikad ne možeš vježbati kako biti svjestan nečega. Zbog toga, kad je tvoj um slobodan, tada postoji mogućnost za osvijestiti nove stvari. Zato nikad ne koristim riječ svjesnost kad poučavam ljude.

13. Oprostite mi, nisam uhvatio Vašu definiciju svjesnosti.

Biti svjestan nečega znači percipirati nešto što nisam ranije. To je okriće, zbog toga ju ne možemo vježbati, jer ne možemo vježbati otkrivanje. Možemo otkrivati jedino kad je um slobodan, tako da se vježba sastoji u držanju uma slobodnim.

14. Sensei, često sam čuo kako objašnjavate da je sat Ki-a za naš osobni razvoj, a da je meditacija nešto drugo od terapije. Ali, na koji način sat Ki-a može biti interesantan terapistu. Može li terapist postati učitelj Ki-a? Da li je u tome značenje riječi setsudo?

Prvo, vježbanje Ki-a je za nečiji osobni život. S druge strane, ljudi koje interesira terapija glavnom su usmjereni na izlječenje drugih ljudi tako da su oni zainteresirani za druge ljude. Tehnike za učiniti nešto s drugim ljudima, za rad s drugim ljudima i tehnike za rad sa samim sobom drugačije su. Zbog toga uvijek kažem da ova meditacija ili Ki vježbe nisu terapija. Smatram da je to vrlo važno objasniti zbog toga što posebno psihologija, ljudi koji prakticiraju psihoterapiju, koriste teoriju psihologije, koja je utemeljena na promatranju drugih ljudi. S druge strane, teorija meditacije je u tome da promaramo same sebe. Smatram iznimno važnim vidjeti razliku između meditacije i psihologije. Iz tog razloga uvijek razjašnjavam ljudima da ne koriste meditaciju kao psihoterapiju.

Nadalje, taj setsudo je japanska riječ za koju ne znam tko ju je počeo koristiti. Znači poučavati istinu.

Iz perspektive učitelja, postoje dva tipa učitelja. Učitelj koji poučava tehnike koje su dobre, na neki način, za sve. Zapravo je većina učitelja takva, posebno školski učitelji. Učitelj meditacije je drugačiji zbog toga što je meditacija ono što vidim u svom životu. Dakle, ja znam svoj život ali nikad nisam siguran da je ono što je dobro za moj život dobro za druge ljude. Učitelj meditacije zna samo ono što je dobro za njega i ne zna da li je to ujedno dobro i za druge ljude. Nadam se da će ono što je dobro za mene bit dobro i za druge, ali nikad nisam siguran. Zbog toga u meditaciji nikad ne prisiljavamo ljude da ju prakticiraju; mi samo sugeriramo i ako se ljudima svidi, oni ju prakticiraju. Ali ljudi to čine na vlastitu odgvornost. Naprotiv, onaj drugi tip učitelja, oni poučavaju ono što je dobro za druge ljude; oni moraju imati dovoljno iskustva ne bi li poznavali ljude i ono što je dobro za ljude. U tome je razlika između dva tipa učitelja. Većina učitelja pripada ovom drugom tipu, to znači učiteljima koji uče dobre stvari za druge.

15. U Ki izrekama spominje se ujedinjenje uma i tijela. Iz toga proizlazi da svi imamo mnogo moći koja nije uvijek na raspolaganju. Možete li malo objasniti što je za Vas moć? Ipak je za mnoge ljude sat Ki-a povezan sa zdravim ljudima i borilačkim vještinama. Možete li dati neke primjere, možda samo za obične ljude, starije ljude koji nemaju posebnih fizičkih sposobnosti?

Zapravo je to vrlo jednostavno. Postoji problem prijevoda. Moć znači sposobnost stvaranja promjene u životu. Na primjer, ako si bolestan i izliječiš samog sebe – bolesna osoba postaje zdrava osoba, to je moć. Ili ako imaš veliki problem i riješiš ga, to je moć. Ako su svi uzbuđeni, a ti si smiren i jasan, to je također moć. Sve što čini promjene u životu je moć. Ali, očito je, razumijevanjem principa uma i razmijevanjem principa tijela možeš napraviti bolje promjene u životu. To znači da imaš više moći, u tome je smisao toga. Zatim treba razumjeti jedan princip, a taj jedan princip znači ujedinjenje uma i tijela.

16. Postavio sam to pitanje i stoga što u knjizi „Ki u svakodnevnom životu“ koju je napisao Koichi Tohei Sensei, ljude najviše zapanjuje Vaša slika, pete na stolici, glava na drugoj stolici i tri čovjeka koja sjede na Vašem trbuhu. To je za mnoge ljude blisko magiji. Ali, naravno, sugerira i i određenu fizičku snagu. Zašto u knjizi koristite ove vrste primjera?

Zapravo, na toj slici nisam ja. To je Tohei Sensei. Radi se o dvije stvari. Od kada je počeo s aikidom imao je iskustvo s ljudima koji su radili aikido, to znači s ljudima koji nisu bili zainteresirani za intelektualne vježbe. Jasno je da je s takvim ljudima lako koristiti fizičke primjere. Također, u japanskoj je kulturi da ljudi ne vole logiciranje s riječima, nego mnogo više tjelesnu akciju. Ako želite doprijeti do Japanaca bolje se izražavati jakim tijelom, a ne toliko mnogo jakim umom ili jakim riječima. To je stvar kulture. Razumijem da ova metoda nije toliko dobra za Europljane.

17. Možete li dati jasan primjer i sliku poučavanja Ki-a europskim ženama i muškarcima?

Japanci imaju vrlo lagano rješenje za problem misli. Oni samo odgurnu misli od sebe i rade nešto fizički. Na neki način, to je japanska tradicija: zbog toga oni predlažu fizičke metode. Europljani pokušavaju nastaviti misliti i rješiti problem razmišljanjem; zbog toga smatram da je s Europljanima bolje koristiti riječi i jako dobro objasniti stvari. A fizičku vježbu treba koristiti samo da bi se pomoglo razumijevanju s riječima. Zasad mislim da je to dobro za Europljane, jer oni moraju imati rješenje u riječima. Oni ne vole odguravati misli od sebe.

18. Naravno da ste i Vi, u neko vrijeme u prošlosti, počeli vježbati Ki. Možete li mi opisati što je to značilo za Vaš svakodnevni život?

Za moj svakodnevni život ništa jer sam s tom vrstom stvari započeo iz, recimo, znatiželje, tako da se više radilo o vrsti istraživanja. Za mene je to kao raditi znanstveno istraživanje. Ja istražujem za život.

19. Volite li Vaš posao?

Da, da.

20. Kad poučavate aikido vrlo često, koliko se sjećam, koristite koncept gravitacije ne bi li objasnili i vodili pokret. Možete li mi objasniti zašto je gravitacija tako važna za nas?

Ne, u svakodnevnom životu gravitacija nam zapravo uopće nije važna. Tek kad radimo aikido tehnike ona postaje važnija. Ali opet, čak i za ljude koji ne prakticiraju aikido, važno je razumjeti gravitaciju. Mnogi ljudi imaju pogrešan koncept gravitacije i s tim pogrešnim konceptom stvaraju pogreške u svakodnevnom životu. To je jedini razlog zbog kojeg poučavam to ‘držanje težišta u donjem dijelu’ na satovima Ki-a kod ljudi koji ne vježbaju aikido. Pri aikido tehnikama to je, jasno, vrlo važno.