Značenje Sensei

U Japanu tko god nešto poučava ima titulu sensei. Mladog odgajatelja u vrtiću od 20 godina roditelj od 50 godina može osloviti sa sensei jer cijeni činjenicu da mladi odgajatelj poučava njegovo dijete. To je slično upotrebi gospodin, gospođa, gospođica – samo označava poštovanje prema osobi. U Japanu, doktor ili odvjetnik su zvani sensei, jer se pretpostavlja da znaju više nego ostali. Pošto odvjetnici često postanu političari, tako se često čak i političare naziva sensei. Istina je da je riječ sensei u Japanu ponekad zloupotrebljavana. No, općenito, učenici širom svijeta oslovljavaju japanskog učitelja sa sensei.

Također, tu je pitanje što čini nekog sensei-em. Tko poučava, taj je sensei. No ako netko ne poučava, onda nije sensei. Ovisi o tome što netko poučava. Ako netko poučava aikido tehnike, onda je on sensei samo na tatamiju. Ako netko poučava samo nekoliko sati na tatamiju, nije praktično mijenjati njegovu titulu kada je i kada nije na tatamiju. Ljudi koje se naziva sensei trebali bi se ponašati kao učitelji i u svakodnevnom životu. Na taj način ljudi ih mogu zvati sensei-ima bez potrebe za mijenjanjem titule.

Tu se otvara novo pitanje: Kako se učitelj treba ponašati u svakodnevnom životu? Zen budizam krenuo je s idejom razumijevanja života. On pretpostavlja da kada netko razumije život, tada osjeća da je ponovo rođen. Sen znači prije, a Sei znači biti rođen. Tako sensei doslovno znači osoba koja je rođena prije. To rođenje je duhovno, a ne fizičko. Originalno značenje sensei-a je onaj koji je duhovno rođen prije drugih. Ako se držimo originalnog značenja, samo oni koji razumiju život bi se trebali zvati sensei, i sensei se ponaša kao učitelj 24 sata na dan, čak i u svom svakodnevnom životu.

Poštovanje je nekad bilo vrlo važno svim ljudima diljem cijelog svijeta. Trebamo poštovati ljudska bića, životinje, drveće itd. Drugim riječima, samo život i živa bića trebaju biti poštovani. Ne bismo trebali poštovati materiju. Čak ni u slučaju visoko-tehnoloških mašina poput Ferrari automobila ili velikih umjetničkih djela, nisu objekti ti koji trebaju biti poštovani, nego ljudi koji su kreirali te objekte. Poštujemo život jer je svaki život povezan s drugim životima i ti milijuni, bilijuni veza stvaraju i održavaju život na Zemlji. Poštovanje stvara bolje odnose između života i zato je poštovanje bilo, i jest, jedna od najvažnijih stvari u životu. Poštovanje zapravo znači ne uznemiravanje odnosa među različitim životima.

Kad se poštovanje iskazalo, to se zvalo čast. Ljudi su bili spremni umrijeti zbog časti jer su odnosi među životima bili esencijalni za opstanak ljudskih bića. Ovih dana i poštovanje i čast skoro su zaboravljeni jer smo razvili civilizaciju koja se bazira na oružju i materijalnom. Opstanak sada ovisi o oružju i politici, a ne više o odnosima među različitim životima.

Aikido je put (Do), i put bi se trebao održati u aikido vježbanju. Osoba koja se drži puta zove se Doshu. Doshu ima dva različita značenja na Japanskom. Prvo je ‘majstor puta’, a drugo ‘čuvar puta’. Razlika je u tome da može biti samo jedan majstor puta, ali mnogo čuvara puta. Učitelj na vrhu bilo koje aikido organizacije bi se trebao zvati doshu – čuvar puta – ali zapravo mnoge aikido organizacije nemaju doshu-a. To je zato što većina japanskih učitelja zapravo slijedi učenje nekog drugog, naročito Moriheia Ueshibe, iako je on mrtav. Također ima učitelja koji ne slijede nekog određenog učitelja, nego umjesto toga slijede neku ustanovljenu filozofiju. Ni oni nisu čuvari puta. Zato ne postoji mnogo doshu-a u aikido svijetu. Učitelj je doshu samo kada poučava potpuno neovisno od bilo kakvih filozofija ili drugih učitelja, uključujući i preminule.