Aiki Waza – kada je manje više

Učenicima ko ryu bujutsua poznate su “oči” strategije, koja započinje u “prirodnom oku” i uključuje tengen, egen, hougen i naigen. Ovi se objašnjavaju kao stupnjevi uvida i predviđanja. Smatra ih se nužnim preduvjetima za uspješnu primjenu heihoa i temeljnim osnovama reishijutsua (umijeća razlučivanja vještina neprijatelja). Bez toga znanja, rečeno je, ne može se primijeniti istinski aiki.

U klanu Aizu, podučavanje Daito Ryua nije bilo jednako na svim razinama. Bushi niže klase (poput ashigarua, primjerice), imali su pristup Daito Ryu Jujutsuu koji se sastojao od tri osnovne wazae, počinjući s te-hodoki (uvod, ponekad nazivan oku-iri). Tri oblika te wazae bila su: omote, ura i oku. Ta tri aspekta pokrivala su pet vještina: osaeru, kakeru, fumu, nageru i ateru. Budući da su to bile tehnike “na otvorenom” (vani), također su učili i kiai jutsu. Međutim, aikijujutsu (okuden) se podučavao samo bushijima srednjega ranga, onima koji su bili na administrativnim, vjerskim, savjetničkim, ili vojničkim pozicijama i upravljali drugima. U ovu razinu poduke bili su uključeni ključni članovi oku-joshu statusa. Također, čini se da su i neki pojedinci klase goshi primili ovu razinu učenja. Prosječni prihod ovih osoba kretao se od 70 kokua do 200 kokua. Ta je razina uključivala aiki tehnike bezvučnih (tihih) kiai, ma-ai promjena, modifikacije osnovnih tehnika te veliki broj waza.

Najviša razina aikijujutsu bila je rezervirana kao povlastica za članove ten no kurai (ranga časti) – pojedince koji su bili na višim administrativnim i vjerskim položajima kao što su jodai karo, jushin, itd.

Aiki waza nije povećanje, već smanjenje. Minimalizam koji karakterizira aiki wazu se ne može uistinu definirati kao pojednostavljenje, budući da se vještine potrebne da ih se izvodi ne mogu baš lako usvojiti, no kad ih se jednom nauči, postaju najosnovniji odgovor na napad. Suptilni pokreti zamjenjuju velike. Primjena usredotočene energije u točno određenom trenutku dolazi namjesto stalne mišićne borbe a ekonomičnost kretanja, namjesto fizičkog podviga, dokazuje istinsko vladanje tehnikom. Gledajući, pak, golim okom, aiki waze se doimaju kao da oduzimaju od tehnike, prije nego kao da joj dodaju.

Jujutsu tehnike se uspoređivalo s korištenjem shosena, teške lepeze izrađene od kovanog željeza. Iduća razina jest tessen, lepeza na sklapanje sa željeznim rebrima. Obje su učinkovite, no imaju dozu krutosti i zahtijevaju veći fizički napor. Viša razina aiki waza se uspoređuje s uporabom hakusena, simbola vlasti gospodara zamka, koji je, iako najlaganiji od ova tri, u ruci stručnjaka najneuhvatljiviji i najteže ga je poraziti.

Istinske aiki waze je nekoć bila povlastica učiti. Danas se na njih gleda s manje poštovanja, no one su još uvijek u jednakoj mjeri pogrešno shvaćene, bez obzira na razinu prisnosti kojom želimo upotrijebiti taj pojam.

Neki izriču o njima tvrdnje, drugi ih pak ganjaju više iz pohlepe nego iz potrebe ili kakvog razloga, dok ih ostali samo rade, marljivo. Ne vode svi putovi baš u Rim, no oni koji prepoznaju da je istinski budo nerazdvojiv od Jindoa već znaju točan smjer.

“Autorska prava na izvorne članke 1996 – 2011 Fujiyama Dojo. Sva prava pridržana. Objavljeno uz odobrenje. Prevela Željka Žmire. Engleski izvornik možete pronaći na www.daitoryu.ca”. Kopiranje nije dozvoljeno.