Čemu služi naklon u borilačkim vještinama?

Japanski su etnolozi ustanovili da navika naklona započinje još u vrijeme kada japanske žene nose djecu na leđima (onbu stil nošenja). Tako se dijete nakloni svaki put kad i majka. Dok je naklon kao izraz poštovanja i danas standard neverbalne komunikacije u Japanu, vezan uz tradiciju i kulturu, na Zapadu ga izvode učenici tradicionalnih borilačkih vještina. Najviše se sa ovakvim oblikom ponašanja  susreću vježbači japanskog mačevanja (kendo, iaido) i streličarstva (kyudo, yabusame) judoa i karatea, te aranžiranja cvijeće (ikebana) i čajne ceremonije (sado). Iako mnogi ljudi izvode naklon (ojirei) većina ne zna pozadinu tog čina. Zbog neznanja se često u izvođenju naklona, posebno na Zapadu “ubacuju” čudne ideje pa cijeli čin poprima smiješan karakter. Ovo je naročito karakteristično u trzaju gornjeg dijela tijela, kako bi se što prije riješili tog tradicijskog detalja.

Ogasawara škola lijepog ponašanja

Naklon se kao čin iskazivanja podaničke vjernosti a kasnije kao čin pozdrava javlja u mnogim kulturama i još se koristi uglavnom u Aziji. U Japanu je formaliziran tijekom Mauromachi perioda. Ovaj period Japanske povijesti karakterističan za jačanje vojne kaste i vladanja putem vojnog upravitelja (shoguna) Ashikaga obitelji (1338. do 1573.g.) Prvi shogun Ashikaga Takauji imao je saveznika u obitelji Ogasawara Sadamune. U znak zahvalnosti što mu je pomogao doći na vlast shogun je postavio Sadamunea kao službenog voditelja pravila pristojnosti, odnosno dvorskog ceremonijala. Prvi tekst o etiketi ponašanja (Sangi Itto, oko 1380.g.) napisao je Sadamuneov pra unuk Nagahide (1366-1424.g.). Naslov Sangi Itto znači “Tri umjetnosti kao jedna”. Tri umjetnosti su dvorski ceremonijali ili etiket, jahanje i streličarstvo. Članovi Ogasawara obitelji, bili su poznati po umijeću ponašanja i kao vrhunski samurai. Posebno ih se poštovalo kao konjanike jar su znali koristiti luk i jahati na konju u bitci na takav način da je i konj postao oružjem a ne samo transportnim sredstvom. Njihov način ponašanja nije bio izvještačen. Ponašanje je bilo sredstvo kojim je samuraj bio siguran među ostalim ratnicima. Također je svojim ponašanjem mogao ostalima signalizirati da se nalazi u opasnosti od strane drugog ratnika ako je to želio. tradicija Ogasawara obitelji zahtjevala je nasljednika da usavrši sve tri discipline kako bi mogao predstavljati nasljednika obiteljske tradicije. Etiket bez poznavanja borilačkih vještina bio bi samo pompoznost. S druge strane poznavanje isklučivo borilačkih vještina bez etiketa smatralo se barbarizmom.

Ispravno sjedenje

Današnji model naklona u modernim dojoima, iako je temeljen na tradiciji ove škole, potpuno je pojednostavljen. To ne znači da ga je jednostavno izvesti, pa su svakome potrebne osnovne instrukcije. Početnik mora zapamtiti nekoliko točaka dok mu naklon u doju ne postane nesvjesna navika. Dok izvodi stojeći naklon (ritsu rei ili ryurei) odnosno sjedeći (zarei), učenik mora misliti na sljedeće: ruke ne smiju biti ukočene sa strane tijela, niti se njima smije mahati. U stajaćem stavu, ruke kližu niz tijelo, dlanovi kližu niz bokove. U sjedećem položaju, dlanovi se pomiču sa natkoljenica na pod ispred učenika. Prečesto se u školama borilačkih vještina koristi pseudo militaristički – izmišljeni stil, prepun afektiranj. Jedna od karakteristika je glupa navika udaranja natkoljenica dlanovima sa strane poslije naklona. Smisao naklona je demonstracija poniznosti, dok je ovakav način gestikulacije “gledajte u mene” posebno apsurdan. U velikom broju dojoa ćete ne neki način izvoditi naklon koji zahtjeva sjedenje u seiza položaju. Riječ seiza ispravno sjediti (sei-ispravno, za-sjediti). Iako ova riječ, pisana drugačiji kanji znakom, može značiti tišina odnosno sjediti u tišini (za-tiho) odnosno dostojanstveno i skromno. Etimologija riječ za nas zapadnjake može biti pakao. Svi koji upražnjavaju naklon moraju biti svjesni da su ukerei (primajući naklon) i okuri rei (predajući naklon) zapravo “dva kotača” iste osovine. Učenik se naklonom zahvaljuje za instrukcije a učitelj mora biti jednako zahvalan što oko sebe ima osobe posvečene vještini koji će slijediti put vještine. Kontinuirano izvođenje naklona učitelju u situacijama kada on ne uzvraća ljubaznost istom mjerom (naklonom), će dovesti do osjećaja da učitelj “zaslužuje” podaničko ponašanje i naklon. takvo shvačanje neminovno vodi ka uništavanju međusobnih simpatija između učitelja i učenika. Vježbači u današnjim dojojima moraju shvatiti da porijeklo naklona svih Japanskih borilačkih vještina dolazi iz malih, uboko integriranih obitelji i društvenih zajednica, čiji su članovi međusobno ovisni jedni o drugima. Hijerarhijska struktura je izuzetno važna u doju. Ukoliko je pojačana kroz organizirani program ponašanja – etiket, onda služi kako bi podsjetila učenike na njihove dužnosti i mjesto u dojo hijerarhiji. Naravno, na vrhu hijerarhijske ljestvice se nalazi znanje a ne učitelj, koji služi samo kao osoba koja provodi i usmjerava znanje.

Moralne dileme

Novopridošli članovi doja mogli bi prigovarati izvođenju naklona zato što misle da mu pridodaju religiozno značenje. Drugi bi mogli pomisliti kako se kroz naklon učitelju ili starijem učeniku, zapravo njima pokoravaju, što je nezamisljivo u demokratskom društvu. Treći se pak pitaju zbog čega se izvodi naklon na početku i na kraju kada bi rukovanje bilo sasvim dovoljno. Odgovori na ovakva razmišljanja moraju biti uvjerljivi iako će ih početnici bez predznanja o Japanskoj kulturi i tradiciji teško prihvatiti. “Religiozno” značenje ojirei je slično održavanju mirnog i tihoh stava u crkvi, džamiji, ašramu ili bilo kojem drugom mjestu obožavanja nekoga ili nečega. Demonstrirajući poštovanje kroz stav i ponašanje učenik ne sudjeluje u obožavanju nekog “tuđeg” božanstva. To je samo način na koji se dostojanstveno ponaša. Činjenica je da se vjernici mogu klanjati i Shinto svetištu ili u Budističkom hramu u Japanu, ne znači da je taj naklon religiozni čin. On to sigurno nije. To je način pozdrava i zahvalnosti odnosno priznanja koji se koristi mnogo stoljeća. Je li demokratski ispružiti se na koljenima nekome u čast? NIje. Budo nije demokratski. Korijeni su mu u feudalizmu. Bez obzira koliko budo moderan bio i koliko će evoluirati, ukoliko izgubi kontakt s korjenima, a naklon je jedan način zadržavanja tog kontakta, on više neće biti budo. Zbog toga rukovanje nije zamjena za naklon u dojou. Čin naklona je prosljeđivanje osjećaja i ponašanja koje ne može biti demonstrirano rukovanjem ili nekim drugim načinom pozdravljanja. Naučite ga izvoditi pravilno i dostojanstveno.

D. Stošić