MEDITACIJA

Intelektualno znanje je ona vrsta znanja koju učimo tokom našeg života. Naš materinji jezik, kultura, običaji, škola i profesija, sve što formira naše svjetovno znanje i oblikuje naš intelekt, sve to će ostati iza nas kada ponovo napuštimo ovaj svijet. Svjetovno obrazovanje, titule i odlikovanja ne možemo ponijeti sa sobom u astralni svijet, jer tamo vladaju druge vrijednosti. Naše pravo biće pokazuje se u intuiciji, osjećajima, unutrašnjoj stvarnosti. Pravo, vječno znanje dolazi nam bez učenja ili čitanja o njemu. Mudrost — koja je svijetlo duše i stvarnosti, postižemo meditacijom, vježbanjem mantre i učiteljevim blagoslovom.
Intelektualno znanje, ono koje možemo naučiti, na sanskrtu se zove: apara vidja — “nepotpuno znanje”. Ljudski mozak možemo uporediti s moćnim kompjuterom koji ima ogromni kapacitet memorije. Svi datumi univerzuma mogu se tamo spremiti, ali taj “računar” je ipak ograničen. Može dati samo ono što je u njemu programirano.
Ako nekome pokažem neku stvar bez da je imenujem, na primjer mikrofon, intelekt te osobe pokupiće iz spremišta podsvijesti zamišljanje mikrofona i projektovati ga kroz projektor mozga na platno svijesti. To se zbiva u par sekundi sekundi. Da sam pokazao ovaj mikrofon prije pet stotina godina i upitao što bi to moglo biti, niKo ne bi znao. Iako je ljudski mozak bio isti prije pet stotina godina, ljudi ovu stvar ne bi prepoznali. Takođe i na pitanje “Što je mikrofon?” dobio bih bespomoćno klimanje glavom. U ono vrijeme ta riječ još nije bila na taj način pohranjena. Mi možemo prepoznati samo ono što već znamo, ono što već postoji u našem sjećanju.
Nasuprot tome para vidja je mudrost, duhovna svijest i vječno znanje. To znanje se ne može podučavati niti naučiti intelektualno, nego proizlazi samo iz unutrašnjeg Jastva. Njegovo otvaranje događa se učiteljevim blagoslovom, pazeći i poštujući kosmičke zakone i zakone prirode, kao i uz meditaciju. Meditacija je istraživanje i prepoznavanje kosmičkih zakona i svoga vlastitog Jastva. Sastoji se od ispitivanja samoga sebe: “Ko sam ja?” i “Kakav sam ja?”.
Ljudski mozak može ponoviti samo ono što je pohranjeno u njemu. Premda je pohranjeno milion puta više od onoga čega smo svjesni, još uvijek nemamo pristup tome. Na našem sadašnjem stanju razvoja izvlačimo samo ono što smo naučili u životu. Ali pokušamo li ići dublje i saznati više, udarimo u prepreku intelekta. Intelekt pokušava odbraniti svoje granice i uznemireno napravi zbrku. Projektovaće se kao vrittji, misli i osjećaji, ponovo poznati sadržaji na platnu vaše svijesti.
Sve dok se u meditaciji pojavljuju stvari koje poznajemo, to nije prava meditacija. Vizije koje vidimo, kao sunce, mjesec, plamen, svijetlo i boje, dolaze iz našega vlastitog mozga, a ne od višega otkrivenja. Isto se odnosi na čujenje zvukova i glasova tokom meditacije. I to je u ovom slučaju najčešće reprodukcija već spremljenih oblika.
Prava meditacija je novo otkriće, iskustvo nečega nenaučenoga i do sada neiskušanoga. To je para vidja, znanje koje nije preneseno intelektom, nego kroz gjana čakšu — unutrašnje oči mudrosti. Ako su te oči otvorene, doživljavamo iskustvo brahma tatve – božanskog principa, božanske stvarnosti. Tada možemo vidjeti sve nivoe kosmosa, svece i sveta bića. Ovo se događa jedino onda kada se otvore granice koje je zacrtao intelekt. Gjana (znanje) prelazi intelekt i nastavija prema novim, nepoznatim područjima.
U stvarnosti mi smo atma koja je povezana s cijelim kosmosom. Takođe, atma je vezana za mozak finom niti. Kao i tijelo, i mozak ima fizički i astralni aspekt. Astralno tijelo je oblik svijetla koje može prodrijeti kroz materijalno i kretati se brzinom misli, puno većom od brzine svjetlosti. U djeliću sekunde možemo otići i vratiti se s jednog kraja univerzuma na drugi. U astralnom tijelu još uvijek postoje sve funkcije fizičkog tijela, ali tamo su još više istaknute. Možemo osjetiti patnju i sreću, mržnju i strast, kao i ljubav i ljubaznost. U astralnoj svijesti s potpunom jasnoćom gledamo na sve naše živote i naše greške. Znamo našu dužnost i naš cilj. Ipak, samo je par ljudi uspjelo zadržati svoj cilj u svijesti i da pritom nijesu bili ometeni igrom maje.
Budući da se meditacijom intelekt daleko nadilazi, svi vas učitelji uče da zaboravite i ne upotrebljavate intelekt. Za nas zapadnjake to zvuči kao da trebamo postati glupi ili zavisni. To je potpuno krivo. Pri tome se misli da u meditaciji trebamo isključiti “aparaturu” mozga tako da ne izvlačimo ponovo već spremljene slike. Sve dok se to događa, nikakav razvoj svijesti se ne može desiti i samo ponavljamo dobro poznate “lekcije” na drugačiji način.
Iskoračimo iz intelekta i otkrijmo nešto novo! Ne budite vezani za uobičajene načine nego se usudite izaći iz njih u novu zemlju vašeg unutrašnjeg prostora svijesti. Mašta i zamišljanje često donose vrlo lijepe slike, posredne opojne osjećaje i vode nas da povjerujemo da smo u nebu. Takođe nemojte se lijepiti za svoje emocije nego nastavite ići dalje, zakoračite preko granice u nepoznato! To se može desiti jedino za vrijeme meditacije koja je bez uputa, bez zamišljanja, bez osjećaja i misli. Samo sjednite u položaj za meditaciju, opuštite tijelo i um i uronite u svoju srčanu čakru. Pokušajte postići unutrašnju tišinu i mirnoću. Tada će se odjednom nešto drugo, novo pojaviti ispred vas. Sada je važno da prepoznate to “drugačije” i novo. Često se pojavljuje kao bljesak i ponovno nestaje u trenutku. Ovo svijetlo možete vidjeti jedino kad se sretnete s centrom vaše svijesti. Potrebno je dugo vježbati da bi se to moglo učiniti. Trebamo vjeru i povjerenje, strpljenje i pažnju.
Intelekt je često velika prepreka za mentalni i duhovni razvoj. Samo se usudite “ostaviti ga”.
Jednom je ateist otišao na planinarenje, uže se poderalo i on je pao u provaliju. Na sreću, tokom pada, zgrabio je viseću granu drveta za koju se mogao držati. U tom trenutku bio je siguran, ali bilo je samo pitanje vremena kada će mu nestati snage i kada će pasti u ponor. U toj beznadnoj situaciji sjetio se zadnje mogućnosti koja preostaje čovjeku kada je sve izgubljeno, Boga. Glasno je povikao: “Bože, cijelog života negirao sam tvoje postojanje, ali ako postojiš, onda mi molim te pošalji svoju pomoć!” Gromoglasan glas zazvonio je s neba: ” Sada si me se ipak sjetio? Da li ćeš ostati pri svojoj promjeni vjerovanja i kada budeš spašen? “Da, naravno”, čovjek je svečano obaćao, “Od sada, ja ću čvrsto vjerovati u tebe i glasno objavljivati tvoje ime.” “Pa”, Bog je odgovorio, “onda pušti granu na kojoj visiš.” Bilo je to previše. “Misliš li da sam lud?” čovjek je glasno viknuo, isti onaj koji se samo trenutak prije zakleo na čvrstu vjeru…
Upravo je takva situacija u kojoj se nalazimo. Uplašeno visimo na slaboj grani intelekta koja nas ne može spasiti, ali odlučno odbijamo puštiti je i vjerovati u višu silu. Samo ako odmaknemo intelektualni ponos, unaprijed stvoreno mišljenje i jednostrano teoretsko znanje, steći ćemo nove perspektive i nova iskustva.
Jednom je poznati stručnjak došao Mahaprabuđiju i zatražio da mu prenese duhovno iskustvo. Mahaprabuđi je klimnuo glavom i ponudio mu šolju čaja. Naizgled odsutnog uma, natočio je gostu šolju i točio je i točio dalje iako je šolja bila već puna i čaj se prelijevao. “Prestani!” profesor je pozvao, “Šolja je već puna!” Smiješeći se, Mahaprabuđi je prestao i rekao: “Upravo sam te tome iskustvu htioo podučiti. Nemoguće je uliti nešto u punu šolju.”
Bađan kaže:
Samo se u udubini skuplja voda, s planine ubrzo oteče – ni kap ne može ostati tamo. Onaj koji je primio Božju milost je onaj koji se poklonio pred Njim u poniznosti, ne onaj koji se penje k Njemu s ponosno dignutim čelom.
Savršeno znanje i sve moći teku onome koji ima potpuno čistu prirodu i postaje svet. Živite u sant bhavu; svaki korak, svaka riječ, čitav život treba biti izraz čistoće i svetosti. Živite život u predanosti i posvećenju Bogu. Sva patnja uzrokovana vašim djelima jednoga će vam se dana vratiti. Sve grozote na Zemlji, milioni zaklanih životinja i mnogi ljudi koji pate imaju svoj izvor samo u karmama prošlih života. Učinite nešto s tom spoznajom — barem osvijestite posljedice toga!
Ne meditirajte i ne molite za ispunjenje svjetovnih želja — molite samo za Božju milost koja vas oslobađa iz kruga rađanja i smrti.
Višvaguruđi Mahešvarananda