„MUSHIN“ – koja je ideja? Zašto je važan?

Riječ „mushin“ je sastavljena od dva kanjija –  (mu) što znači ‘ništavilo’ i  (shin) što znači ‘srce’, ‘duh’ ili u ovom slučaju ‘um’. Po zdravo seljački kako mi kažemo, preveli bi ovo kao ništavilo uma iliti bez uma. Dolazi od duže fraze u zen budizmu 無心の (mushin no shin) što znači ‘um bez uma’.
No što to u stvarnosti predstavlja? Što bi to moglo značiti? Mushin je mentalno stanje u kojem se nalazi tvoj um – bez misli, želja i svih pretpostavki.  Stanje u kojem je um prazan, čist, nevezan za ego odnosno ponos i u mogućnosti si djelovati spontano i tečno. To je ideja koja je vrlo važna za borilačke vještine te pretežno u mnogim tradicionalnim japanskim vještinama kao ikebana (生けcvijetni aranžman) i shodo (  , kaligrafija).
Zen majstor o mushinu i mačevanju
Zen majstor Takuan Soho (1573.-1645.) dao je ranu deskripciju mushina u svom djelu „Nesputani um“ („The Unfettered Mind“),  a on je ujedno bio i zen budistički redovnik i vješt mačevalac. U tom djelu povezuje aspekte zen budizma i borilačkih vještina. Slijedeći paragraf pruža odlično objašnjenje što se točno događa u umu mačevaoca kada su u stanju mushina:
      „Kada mačevalac stoji pred svojim protivnikom, ne razmišlja niti o njemu, niti o sebi, niti o pokretima mača svog protivnika. Samo stoji tamo sa svojim mačem koji je, zaboravivši svoje tehnike, spreman slušati naredbe svoje podsvijesti i kao takav ne gleda se kao rukovođamača. Kada napada, to nije mačevalac kao on sam nego je mač u njegovoj podsvijesti taj koji napada.“ 
Posljednja obrada njegovog pogleda na mushin je uključena u mangu Vagabond, napisana i ilustrirana od strane Takehiko Inouea (bazirano na novelama o mushinu Eijija Yoshikawe). Priča se da je Soho bio prijatelj i savjetnik Miyamoto Musashija, ekspertnog mačevalaca i autora knjige „The Book of Five Rings“. Na slici dolje, u fikcionaliziranom razgovoru SohoMusashiju kaže da ne bude preokupiran jednom točkom jer ako si preokupiran jednom točkom, gubiš mushin te nisi u stanju djelovati bez napora u određenoj situaciji. 
No, prije nego nastavimo, znam da se neki od vas pitaju „Kako bi ovo uopće moglo funkcionirati?“  Je li moguće biti ekspertni mačevalac trenirajući samo um i postižući mushin? Ne, to ne ide tako. Naravno da je mentalni trening važan, ali ne možeš nekoga poraziti fizički koristeći samo um. Za početak, tehnika mora biti naučena da bi se mogla ‘zaboraviti’. Slično je jednostavnijem primjeru vožnje bicikla – kada jednom naučiš voziti bez razmišljanja. Kakogod, uvijek moraš naučiti što prvo, a kako bi to napravio moraš koristiti svoju svijest kako bi postao upoznat s tjelesnim kretnjama vožnje bicikla prije no što ćeš to raditi bez imalo napora. Možda će to značiti prvih par padanja i ogrebotina, ali kako vrijeme ide dalje, postaješ sve tečniji i tečniji u tim pokretima vožnje bicikla.

Iskustvo čovjeka koji trenira aikido
„Stvaranje mentalnog stanja mushina je vrlo važno za mene kao praktikanta aikidoa (合気), borilačke vještine (u službi obrane) nastale u Japanu, osnivatelj je Morihei Ueshiba (zvan O-sensei, ili ‘veliki učitelj’). Ako me netko napada pokušavajući me lupiti u lice, ne mogu svjesno razmišljati „Oh, sada će me lupiti u lice, što da radim?“ Nema dovoljno vremena za to. Nemam vremena i ne mogu razmišljati o tome što će napraviti druga osoba, ili hoću li ja napraviti savršeni kokyu-nage. Ako pauziram i uopće probam razmišljati, moje je lice već gotovo. Umjesto toga, samo trebam reagirati – spontano i tečno, bez ikakvih misli da me odvrate od tog trenutka. Tako treba biti za svakoga tko vježba borilačku vještinu. 
Kako da postignem to stanje? Odgovor je – kroz privrženo vježbanje. Treba vježbati dok nam određena tehnika ne postane kao instinkt ili naša druga priroda. Jedan način kako to ostvariti jest kroz kihon ( ), ili osnove. U Wadokai Aikidou, imamo aikido vježbe nazvane taiso () koje izvorno dolaze od Koichi Toheija, jednog od starijih učenika O-Senseija. Vježbajući te pokrete, gradimo ‘mišićnu memoriju’ i postaju nam poznati osnovni pokreti nogu i tijela (ashisabaki足さばき, i te-sabaki手さばき, s poštovanjem). Zauzvrat nam to pomaže s wazom (), ili tehnikom, koju vježbamo s različitim partnerima u dojou, a nadalje nam pomaže i s mišićnom memorijom i svjesnošću da isto napravimo u određenim situacijama. Što više vježbamo to postajemo manje svjesni svojih pokreta, što je podosta slično vožnji bicikla. U dodatku osnovama, slobodno vježbanje protiv suparnika ili više njih je isto vrlo važno za postizanje mushinaU tom stanju, um nema nikakvih očekivanja ili pretpostavki. Na ulici, ne možemo  predvidjeti što će netko napraviti, što je upravo razlog i važnost zašto je bitno postići to stanje uma u kojem tehnike mogu slobodno teći. Kumite (組み) je riječ koja se koristi za spariranje, za što će te često čuti u karate dojou. U aikidou imamo randori (乱取), što je riječ za obranu od više napadača. U takvom spariranju ne znamo tko će ili kako napasti. Trebamo isprazniti svoje umove i ne sudjelovati, nego djelovati, koristeći ono što smo naučili i izoštrili tokom osnovnih vježbi. Često tokom kumite i randori sparinga nemamo vremena razmišljati pa počinjemo polako i prirodno ulaziti u stanje mushina. U dodatku stvarne vježbe, psihičke i fizičke, meditacija nam pomaže isprazniti misli kao priprema za trening. To je zdravo i zbog toga što može koristiti bilo kome, bio on netko tko vježba borilačke vještine ili ne, kako bi postigao mentalno stanje za mirnoću, kreativnost i svjesnost.

Raširen Mushin
Ideja mushina nije samo predodređena za one koji vježbaju borilačke vještine, može se primijeniti i na drugim umjetnostima i disciplinama. Discpilina i oštra svjesnost prisutnosti i onoga što se trenutno događa su jako bitne za umjetnost. Kroz mushin, npr. umjetnici postižu veliku osjećajnost i prisutnost. Kada im  je um bistar, njihova djela su intuitivna i teku iz podsvijesti.
Dok je mushin japanska ideja koja vuče korijene iz zen budizma, vjerujem da se mushin može naći i spoznati kroz mnoge artove i discipline u svijetu. Kada god su atletičari „in the zone“ ,mora da doživljavaju mushin. Ne razmišljaju u tom trenu svjesno, samo djeluju, i ta jasnoća koju doživljavaju je samo opisana drugim riječima. Isto možemo reći i za glumce kada improviziraju. Moraju isprazniti svoje umove od svojeg ega da bi mogli brzo i ispravno djelovati u situacijama.
Mushin je jako korisna ideja koja se može koristiti u mnogo različitih situacija. Koji god je tvoj režim, ako ga nastaviš vježbati  tako da si posvećen, pozoran i ne uplićeš svoj ego, možda ga već i ti doživljavaš. To je bar nešto o čemu bi mogao (ne)promisliti !

 Prevela: Lora Harasti