Nakamura Tempu

Nakamura_tempu1876

Nakamura Tempu Sensei rođen je 30. srpnja u Oji Mura, Toyoshima Gun, Tokyo Fu (danas poznatom kao Oji, Kitaku, Tokyo To). Otac mu je bio Sukeoki, a majka Chou. Rođen je kao Nakamura Saburo, njihov treći sin.

Nakamura Sukeoki iz klana Yanagawa (1)  u Kyushu, bio je visoko rangiran službenik središnje uprave, direktor Odjela rudarstva u Ministarstvu financija. Govorilo se da je majka Nakamura Sabure bila bistra i vedra žena iz glavnog grada Edo-a (danas Tokyo) (2).

Za rudnike je radio britanski inženjer specijaliziran za tiskarstvo. Živio je blizu kuće obitelji Nakamura u Oji-u, a njegova je žena simpatizirala Sabura te ga je naučila temeljima konverzacije na engleskom.

1889
Završivši osnovnu školu u Honjo-u, Tokyo, Nakamura Saburo upisao je Shuyu Kan srednju školu (3)  u Fukuoki, Kyushu.

1892
Sa 16 godina povukao se iz srednje škole i ostao u Genyo Sha (4) , koji je vodio Toyama Mitsuru (5) . To se dogodilo uz preporuku baruna Maeda Masana-e (Saburova ujaka), koji je bio podsekretar Ministarstva za poljoprivredu i trgovinu.

Dobivši nadimak “Panter iz Genyo Sha” zbog svog žestokog i naglog temperamenta, Saburo je postao potrčko za Kono Kinkichi-a, oficira tajne službe Imperijalne vojske, koji je bio u rangu kapetana. Saburo se uključio u aktivnosti tajne službe u Mandžuriji i na poluotoku Ryoto u Kini nekoliko mjeseci prije izbijanja Japansko-kineskog rata. Tijekom godine dana intenzivno je učio kineski jezik.

1894
Upisao je srednju školu Gakushuin (6) , ali povukao se ubrzo nakon početka. Postao je dobar prijatelj s Iwasaki Hisaya-om (7) .

1902
Sa 26 godina uzeli su ga za agenta službe sigurnosti te je pripao Uredu za opće poslove. Prošao je kroz specijalni trening koji ga je pripremio za ulazak u Mandžuriju. Sakupljao je obavijesti i uključio se u vojne operacije nekoliko mjeseci prije početka Japansko-ruskog rata.

1904
Japansko-ruski rat izbio je kad je Nakamura Sensei imao 28 godina. Odigrao je značajnu ulogu u tom konfliktu, kao vojni agent uključen u špijunažu i prikupljanje podataka. Zarobio ga je ruski odred koji ga je osudio na smrtnu kaznu. Nekoliko sekundi prije egzekucije pred streljačkim odredom izbjegao je smrt jer je njegov podređeni bacio ručnu granatu.

U jednoj drugoj prilici pogodio ga je snajper tijekom patrole Kineskim zidom. Skočio je sa zida i pao u komu, na otprilike mjesec dana. Veći dio života osjećao je akutnu vrtoglavicu kao posljedicu tog događaja. Imao je i problema s vidom, na oba oka.

Zbog još jedne ratne ozljede u desnoj mu je ruci bio presječen živac zbog čega nije mogao u potpunosti savinuti srednji desni prst.

1905
S 29 godina vratio se iz rata u obiteljsku kuću u Hongo, Tokyo. Nakamura Sensei bio je jedan od devetoro vojnih osoba, iz grupe od 113, koji su se kući vratili živi.

Negdje u to vrijeme, predsjednik Nezu Kaichiro zamolio ga je da se pridruži upravi Dai Nippon Flour Mill (Mlinovi), danas Nisshin Flour Mill, kao izvršni direktor.

1906
S 30 godina Nakamura Senseiu dijagnosticirana je rapidno napredujuća tuberkuloza, bolest koja je često bila smrtna. Liječio ga je dr. Kitazato, najbolji specijalist za tuberkulozu u Japanu, ali nije se oporavio. Ne bi li pronašao lijek za svoju bolest i našao mir počeo je čitati o medicini, vjeri, filozofiji i psihologiji.

1909
S 33 godine Nakamura Sensei otputovao je u SAD ne bi li potražio savjet i medicinsku pomoć, umjesto da čeka smrt. Putovanje u strane zemlje tada je bilo teško i za zdrave ljude. Susreo je Orison Swett Mardena, autora knjige „Kako dobiti ono što želimo“, za kojeg se govorilo da je izvrstan mladi filozof. Mardenova metoda nije osigurala psihosomatski lijek za Nakamurinu bolest.

1911
S 35 godina bolest Nakamura Senseia ušla je u remisiju zahvaljujući medicinskim tretmanima koje je dobio u SAD-u. Impresioniran tim tretmanima upisao je Columbia University gdje je studirao medicinu.

Bolest se vratila natjeravši ga na traženje psihosomatskog lijeka u Londonu, gdje je polazio seminar iz psihologije od nazivom „Mentalne aktivnosti i živčani sustav“, koji je držao H. Addington Bruce. Otišao je u Pariz gdje je susreo dr. Lindlera na Sveučilištu Lyon. To je učinio na preporuku glumice Sarah Bernhardt. Studirao je s Lindlerom koji ga je poučio efikasnoj metodi autosugestije korištenjem zrcala.

Bolest se nastavila pogoršavati ali je ipak posjetio Hansa Adolfa Eduarda Driescha, poznatog biologa i filozofa koji je živio u Njemačkoj. Tuberkuloza se ipak nije povukla i nije našao odgovore na svoja pitanja o životu, smrti i ljudskom umu.

U svibnju 1911., Nakamura Sensei odlučio se vratiti u Japan brodom. Na putu kući, u hotelu Kairo u Egiptu, naišao je na učitelja joge i meditacije koji se zvao Kaliapa. Slijedio je Kaliapu u selo Gorkhe koje leži između Kine i Indije u podnožju trećeg vrha planine Kanchenjunga u Himalajama.

Kroz praksu jogijske meditacije Nakamura Sensei iskusio je duhovno ostvarenje i probudio viši um nakon dvije godine i nekoliko mjeseci prakse. Njegova je tuberkuloza nestala. Kasnije je postao prvi Japanac koji je uveo filozofiju i meditaciju joga stila u Japan.

1913
S 37 godina, vraćajući se iz Indije u Japan, Nakamura Sensei zastao je u Šangaju. Tamo je susreo starog prijatelja Yamaza Enjiro-a, tada japanskog ambasadora u Kini. Na njegovu molbu, Nakamura Sensei pridružio se drugoj Xinhai Geming revoluciji. Pomagao je Sun Wenu i postao jedan od njegovih najviših političkih savjetnika. Ipak, revolucija je propala te se vratio kući u Japan. U nekoliko godina postao je predsjednik Tokyo Bank of Business & Savings. Također je uspješno upravljao s nekoliko poduzeća i igrao aktivnu ulogu u japanskoj poslovnoj zajednici.

1919
U dobi od 43 godine Nakamura Sensei dobio je iznenadnu inspiraciju za napuštanje svoje društvene pozicije i bogatstva i osnovao je Toitsu-Kai (“Association for Unification” ili “Društvo za ujedinjnje”). Kasnije je preimenovano u Toitsu Tetsui Gakkai (“Unification Philosophy and Medical Research Institute” ili „Institut za filozofiju ujedinjenja i medicinsko istraživanje“) s ciljem pomaganja ljudima u poboljšanju njihova mentalnog i fizičkog zdravlja.

Nakamura Sensei je počeo držati besplatne satove iz Shin-shin-toitsu-do, “Puta ujedinjenja uma i tijela“, i to dnevno, u Parku Ueno i Parku Hibiya u Tokyu. U rujnu iste godine zapazio ga je Mukai Iwao, Glavni tužioc, koji ga je predstavio premijeru Hara Takashi-u (8) . Premijer Hara je rekao: „Ovo je čovjek koji treba govoriti na propisnom mjestu, a ne na ulici.“

Kao rezultat toga, mnogi su poznati ljudi iz političkih i financijskih krugova počeli dolaziti na njegova predavanja. Admiral Togo Heihachiro (9) ; Sugiura Jugo (10) , poznati pedagog, te Ishikawa Sodo, priznati zen-budistički svećenik hrama Sojiji u Tsurumi, Yokohama, samo su neki od njegovih poznatih ranih učenika.

1923
S 47 godina, na zahtjev ministra pravde, Yokota Sennosuke, Nakamura Sensei zamoljen je intervenirati u sporu oko korejske željezničke pruge Keinan. Tijekom procesa u kojem je spor uspješno razrješen, sreo je Saito Makoto-a, korejskog guvernera. Nakamura Sensei osnovao je korejski ogranak svoga društva.

1924
Kad je Nakamura Sensei imao 48 godina, slavni mornarički admiral Yamamoto Eisuke (tada predsjednik Japanske pomorske akadmije) savjetovao je markiza Komatsua da postane jedan od njegovih učenika. Na preporuku Komatsu-a (ranijeg princa Kitashirakawa Teruhisa), nekoliko je puta predavao trima carskim prinčevima (Higashi Kuni, Kita Shirakawa i Takeda).

Mnogi su poznati ljudi kao Ozaki Yukio (japanski ministar pravde), Goto Shinpei (japanski ministar unutarnjih poslova i predsjednik Mandžurijske željeznice) i Asano Soichiro (osnivač Asano Cement Company) dolazili na njegova predavanja iz Shin-shin-toitsu-do (drugim riječima, iz japanske joge).

U prosincu 1924, u Osaki je osnovano Kansai sjedište Toitsu Tetsui Gakkai.

1925
Kad je Nakamura Sensei imao 49 godina, njegovo je predavanje nazvano “Yamai and Byoki” (“Bolest i briga oko bolesti”) emitirano u cijelom Japanu preko radijske postaje u Osaki. Predavanje je održano 8. lipnja, a emitirano je samo osam dana nakon osnivanja te radio postaje. (Nakamura Sensei bio je jedan od prvih japanskih govornika koji je emitiran uživo. Prva radio emisija u povijesti Japana emitirana je 22. ožujka 1925. s planine Atago u Tokyu.)

1925 to 1947
Od 1925. nadalje osnovani su mnogu podružni ogranci Toitsu Tetsui Gakkai, i to u Kyotu, Nagoyi, Kobeu, Otaru (Hokkaido). U siječnju 1940. godine Toitsu Tetsui Gakkai preimenovan je u Tempu-Kai (“Tempu društvo”). Sve do početka Drugog svjetskog rata diljem Japana održavani su mnogi seminari i aktivnosti.

U ožujku 1945. (zadnje godine Drugog svjetskog rata) japanska je ratna vlada naredila uništenje Tempu-Kai sjedišta u Tokyu. To se dogoodilo zbog pacifističke filozofije Nakamura Senseia i njegova javnog denunciranja rata.

U listopadu 1946., u dvorani zgrade Toranomon u Shibaku, počelo se s prvim satovima Shin-shin-toitsu-do nakon rata. Od toga vremena, svaki su mjesec održavani javni satovi na raznim mjestima u ratu uništenoj metropoli

1947
U listopadu 1947., u dobi od 71 godine, Nakamura Sensei je tijekom tri dana poučavao japansku jogu (Shin-shin-toitsu-do) publici koja se sastojala od oko 250 službenika Glavnog Štaba Vojske SAD-a, na molbu zapovjednika Eikelburgera. Ovaj je seminar upriličen u podrumskoj dvorani zgrade Mainichi Press. Među publikom se zatekao i milioner John D. Rockefeller III. Impresioniran učenjem japanske joge ponudio se dovesti Nakamura Sensei-a u SAD da bi tamo poučavao. Nakamura Sensei je odbio i ustvrdio da je njegov prioritet doprinijeti ozdravljenju japanskih građana uništenih ratom.

Tempu-Kai aktivnosti proširile su se cijelim Japanom.

1962
U travnju 1962., kad je Nakamura Sensei imao 86 godina, japanska je vlada službeno priznala Tempu-Kai kao neprofitnu obrazovnu ustanovu ili „zaidan hojin“.

Time je priznat rad koji je društvo ulagalo niz godina ne bi li pomoglo japanskim građanima u poboljšanju zdravlja.

1968
U travnju je na području Gokokuji hrama u Tokyu dovršen Tempu Kaikan (“Tempu društveni dom”). Nakamura Sensei preminuo je 1. prosinca 1968., u dobi od 92 godine.

1968. do danas
Učenika koje je izravno poučavao Sensei Nakamura Tempu ima više od 100.000. Poučavao je ljude u svim godinama i iz svih dijelova Japana.

Među nekadašnjim i sadašnjim učenicima Shin-shin-toitsu-do članovi su japanske carske obitelji, vladini službenici, poznati znanstvenici, dobitnici Japanskog Reda kulture, dobitnici zlatne olimpijske medalje, poznati glumci i slavljeni romanopisci.

Tempu-Kai ne oglašava upise za učenike. Novi učenici pridružuju se asocijaciji na preporuku starijih članova. Godine 1988. slavila se 70-a obljetnica Tempu-Kai-a, a ukupan je broj članova tada bio preko milion (11) .

Bilješke
1. Klan Yanagawa bio je poznat po tome što je iznjedrio mnoge snašne ratnike.
2. Osoba rođena u Edu nazivana je Edokko. Kad bi se u Japanu spomenulo da je osoba Edokko to je impliciralo da je bila brza u reakcijima.
3. Čak i danas, Shuyu Kan je poznata privatna srednja škola u Kyushu.
4. Genyo Sha je bila poznata politička grupacija koju se smatralo desnom i koja se zalagala za i vodila  nacionalni pokret ne bi li ostvarila svoju viziju demokracije u Japanu.
5. Toyama Mitsuru je bio utjecajan politički aktivist i vođa Genyo Sha. NE samo da je utjecao na političku scenu u Japanu nego je bio uključen i u Kinesku revoluciju koju je vodio Sun Wen i pokret za nacionalnu neovisnost Indije. Nakamura Sensei je tijekom života puno puta dobio Toyaminu pomoć.  Toyama mu je pomogao dobiti vizu za put u SAD i pomogao mu je postati učiteljem japanske joge prinčevima i princezama japanske carske obitelji.
6. Gakushuin je posebna škola koja obrazuje članove carske obitelji i sinove japanske aristokracije. Kasnije je osnovano i Sveučilište Gakushuin u kojem su školovani svi japanski carevi.
7. Iwasaki Hisaya bio je sin poznatog osnivača kartela Mitsubishi Cartel, ali ova se izjava Sawai-u čini pogrešna jer je Hisaya bio 11 godina stariji od Nakamura Sensei-a. To je mogao biti njegov mlađi brat Koyata koji je bio tri godine stariji od Nakamura Sensei-a. Koyata je studirao na Cambridgeu i postao je predsjednik tvrtke Mitsubishi.
8. Hara Takashi bio je jedan od najpoznatijih japanskih premijera. Posebno je poznat bio po osnivanju prve japanske političke stranke Seiyu-Kai, a pomogao je uvođenje demokracije u Japan.
9. Togo Heihachiro bio je slavni admiral. Često uspoređivan s Nelsonom u Velikoj Britaniji  nazivan je „Nelsonom istoka“. Vodio je japansku flotu koja je porazila baltičku flotu Ruskog Carstva tijekom japansko-ruskog rata.
10. Sugiura Jugo bio je veliki pedagog i mislioc. Studirao je kemiju u Engleskoj i postao je predsjednik Sveučilišta Tokyo (Odjel mladeži).
11. Sawai smatra da je ovaj broj pretjeran.

Izvor: http://www.senninfoundation.com/tempu.html ; Copyright © 2000-2010 Sennin Foundation Center for Japanese Cultural Arts. All rights reserved.