Pročišćenje duha

Kako već biva slučaj sa svakim pothvatom koji bilo tko poduzme, vrlina zadatka krije se u njegovim motivima. Bez obzira na postignuća i trud koji je uložen da bi ih se postiglo, putovanju koje pokreće ego i želja da se korakne na to postolje uma na kojem sami sebe izdižemo iznad “drugih nižih” manjka plemenitosti. Na razini pojedinca, takvo izdizanje samoga sebe proizvodi plitku, smiješnu i nevažnu drskost. No, na općoj razini moglo bi pružiti dovoljno racionalizacije da opravda takva poniženja kao što je omalovažavanje drugih rasa, ili osvajanje drugih naroda.

Borilačke vještine nisu izuzete od takvih motivacija. Oni koji prakticiraju borilačke vještine nisu iznad njih. Ideje i postupci budoka nisu nikada nepovezani s ryu iz koje dolaze. Greške u njihovim stavovima postaju mrlje na tradicijama te ryu. Suočiti se s unutarnjim ja najveći je izazov za budoku. Cinika ne bi zanimalo oplemenjivanje duha – on, ili ona, nikada ne preispituje vlastitu vrijednost – ali upravo iz tog razloga ne zaslužuje predaju učenja.

Niti jedan kukavica nije nikada razmišljao o tome da se nauči samilosti jer je pokazivanje snage njegovo pravo sredstvo izražavanja. Niti jedna osoba niskoga duha nije nikada razmišljala o tome da se nauči poniznosti i suzdržljivosti, jer je pretjerana drskost njen zaštitni znak. Pa ipak, niti jedan muškarac niti žena koji uistinu zaslužuju pripadati nekoj ryu nisu nikada zanemarili samilost i poniznost, niti su ikada uzimali zdravo-za-gotovo tu povlasticu da uče. Iz tih razloga je važno izvoditi obrede pročišćenja.

Kada ostavimo nečistoće uma iza sebe, simbolički ispirući sukobe i loše stavove u nama samima, obnavljanje naše predanosti ryuu, dojou i tradicijama čiji smo dio, jednako je važno kao i učenje tehnike. Pročišćenje nije nužno vjerski ritual, već duhovni. Ono je gotovo prototip karaktera za nas same, koji cilja na to da se suočimo s vlastitim greškama kako bismo ih iskorijenili koliko najbolje možemo.

Većina je starih stilova bujutsua uključivala oblike pročišćenja. Neki su se bavili osobom, a neki su uključivali i rituale za pročišćenje okoline.

Ispiranja vodom, pravilne knjižice shuin-a, znakove rukama, meditacijske molitve, i drugo ne bismo smjeli smatrati pukim arhaičnim ezoteričkim besmislicama. Izvođenje oharaija, misogija, haya kujija, to-ina, shu-ina, i sličnih obreda ne bismo smjeli zanemarivati kao da je to nešto što nema veze s ko-ryu bujutsuom. Bez obzira na naša religiozna uvjerenja (ili njihovo nepostojanje), iskrenost naših motiva trebala bi nam biti najvažnija u treningu. Fizički postupak koji je povezan s iskrenom namjerom pojačava misli i konkretni napor da otrgnemo ono što truje duh. A što se tiče karaktera, toga svakome od nas treba koliko god više možemo sakupiti. Ti drevni običaji su jednako učinkoviti za one koji im pristupaju u pravom duhu kao što su to bili i stoljećima prije.

Sjedinjenje duha jest temelj tanrena.

Iskrenost je još uvijek nužna vrlina budoa. Mi i dalje živimo u Shin Kaiju [Božjem svijetu], iako nevoljko to priznajemo.

“Autorska prava na izvorne članke 1996 – 2011 Fujiyama Dojo. Sva prava pridržana. Objavljeno uz odobrenje. Prevela Željka Žmire. Engleski izvornik možete pronaći na www.daitoryu.ca”. Kopiranje nije dozvoljeno.