Povijest misogija i Ichikukai Dojo

Misogi je praksa fizičkog čišćenja tijela i duha u hladnoj vodi. Poznata je odavno i proizlazi iz mitologije zapisane u Kojiki-u: Izanagi je posjetio Donji svijet (ili mjesto s onu stranu života), vratio se na Zemlju i okupao u Rijeci ne bi li se riješio svih nečistoća. Stoga se Misogi tradicionalno obavlja u rijeci, pod vodopadom ili u moru. Kroz ovu se praksu pročišćava i intenzivira naš duh, naša primarna životna sila (koja nije aktivna jer smo previše odvojeni od prirode) dajući snažnu energiju i zdravlje tijelu i umu.

Misogi-no-kokyu-ho je “vježba disanja”. Ovu je vježbu razvio Inoue Masakane (1790-1849), sin samuraja zaposlen na domeni Tatebayashi (danas u prefekturi Gunma). Kad je Inoue imao osamnaest godina, prakticirao je zen. Godinu dana kasnije krenuo je na putovanje tražeći vodstvo raznih šintoističkih, konfučijanskih i budističkih učitelja, da bi na kraju svršio kinesku medicinsku školu. Otprilike u to vrijeme Inoue je naučio kako regulirati svoj dah koncentrirajući ga ispod pupka. Kasnije je počeo osmišljavati vlastiti sustav terapeutskih vještina. Inoue je učio da dah neba-i-zemlje daje život svim bićima: dah je pokretačka sila svemira. Discipliniranjem svoga disanja, možemo se vratiti izvoru univerzuma – tj. stanju “jedinstva između kamija i ljudskih bića”. Inouge je koristio zvono gdje su zvona bila okrenuta prema gore, a drška prema dolje.

Ichikukai je osnovan da bi se nastavilo učenje Tesshu Yamaoka-e. Tesshu Yamaoka (1836-1888) bio je poznata (neki će reći zloglasna) osoba u Japanu tijekom završnog razdoblja Tokugawa Šogunata. Tesshu je imao školu – Shunpukan Dojo – u kojoj je poučavao. Uz majstorstvo u baratanju mačem bio je laički zen-majstor, kaligraf i carski savjetnik. U vježbanju misogija Tesshu je maknuo mač i postavio stavio zvono koje je bilo okrenuto prema dolje, umijesto prema gore koje je koristio Inouge.

Tetsuju Ogura (1865(60)-1944), osnivač Ichikukai Dojo-a, bio je jedan od zadnjih uchideshi-a Tesshu Yamaoka-e. Legendarni intenzitet treninga koje je vodio Tesshu Yamaoka prenesen je u način vježbanja u Ichikukai-u, mjestu koje se katkad naziva “Pakleni Dojo”. Ichi-ku-kai (u značenju “Jedan, devet društvo”) dobilo je ime s namjerom pamćenja dana u mjesecu (19.) na koji je Tesshu preminuo. Broj 19 ima i simboličko značenje. Svi ljudi imaju loše navike zbog kojih ne mogu postati savršeni. Ako se započne sa snagom od 1 i trenira sa snagom od 9 može se postići puna snaga od 10 i usavršiti se kao ljudsko biće.

Tetsuju Ogura osjećao je da moralna snaga japanske mladeži propada. Ovo je vježbanje ponuđeno kao protuotrov ovom propadanju.

Tetsuju Ogura Sensei razvio je Misogi-no-kokyu-ho na način na koji se već 90 godina vježba u Ichikukai Dojo-u.
Tohei Sensei pridružio se Ichikukai-u tijekom školovanja, u vrijeme kad se oporavljao od upale porebrice koju je uzrokovala povreda pri vježbanju juda. (Bilo je to prije rata i prije nego što je počeo vježbati aikido.)  Prva osoba s kojom je došao u dodir u Ichikukai-u bio je Tesso Hino Sensei koji je bio uvježbavan da postane nasljednik Ogura Sensei-u. Zbog svog fizičkog stanja Tohei Sensei isprva nije imao dozvolu početi s punim misogi treningom u Ichikukai stilu; prvo je uveden u Rinzai Zen (koji se također redovno vježbalo u Ichikukai-u) i tek je tada dobio dozvolu pristupiti misogiju. Iz Ichikukai prakse Tohei Sensei razvio je misogi sa zvonom, metode disanja i meditaciju u sjedećem položaju (Zen), kao i temeljni stav “Gyo”.

(Nakon prakticiranja Ichikukai misogi treninga, Tohei Sensei se potpuno oporavio od upale porebrice te se vratio nastavi na Sveučilištu Keio i judu. Ali, judo ga više nije zadovoljavao. Tada je upoznao Aikido i Ueshiba Sensei-a)