SAVRŠENI UKE

U određenom vremenu u svojoj praksi odlučio sam da želim biti savršen uke. Još uvijek sam prilično daleko od dostizanja tog cilja (jako daleko); ali ta zamisao mi je pomogla promijeniti način na koji sam trenirao – na bolje, barem mislim. No, sada dolazi pitanje koja je definicija savršenog ukea. Nadalje, što uke uopće znači?
Formalni način objašnjavanja tko je uke, jest da je to onaj na kojem se tehnika izvodi. Uke inicira tehniku napadajući,a onda prima tehniku od svog partnera. To se inače naziva ‘ukemi’ i najvažnija svrha je štititi ukea u svim trenucima dok se tehnika izvodi. To je vještina koju vrlo cijene i stariji učitelji borilačkih vještina (shihan).
Nedavno na seminaru, sensei je rekao da je svrha ukea upijati, a potom sam ga upitao kakav je savršen uke. Rekao mi je da uke treba biti prilagodljiv i mnogostran. Genijalan uke odgovara svome partneru s otvorenošću, iskrenošću, i posvećenošću tome da održi vezu sa svojim partnerom. Sve to, dok se ujedno i štiti. Ili gledajući s druge strane, da se štiti zahvaljujući toj otvorenoj, iskrenoj i predanoj povezanosti s kime god da izvodi tehniku.
Kada sam odlučio postati savršen uke, uzeo sam u obzir i svoja fizička ograničenja. Moj cilj ima manje veze s padovima i s time da naokolo letim, a više s time da sam iskren i povezan s ljudima s kojima radim. Postoje neki aspekti ukemija koje želim izbjeći pod bilo koju cijenu. Dok sam ih radio kada sam postajao što sam sada,i trenirajući s ljudima koji ih još uvijek rade, takvi pristupi ukemiju moraju se ukloniti. Za aspekte koje su vrijedni čuvanja, evo neiscrpnog popisa.
Prvi aspekt koji me zainteresirao je da pokažem da sam živ. Kada sam bio početnik i radio ukemi, što brže sam legao na tatami kako bi moj partner mogao napraviti polugu. Kasnije, počeo sam sve više vremena provoditi prateći što moj partner ustvari radi. Druga strana te priče, u svom ekstremu, jest da se potpuno opireš i da ne dozvoliš svom partneru da napravi tehniku i baci te. Do toga može doći zbog straha, zbog nedavne ozljede, lošeg dana, ili samo zbog toga što si arogantna osoba. Danas, pokušavam pratiti svog partnera u kojem god me smjeru vodio; to znači da ako me ne uspiju izbaciti iz ravnoteže da se ne bacim sam,i da ustanem ako mi daju šansu. Također, pokušavam ostati otvoren smjeru u kojem me vode što me dovodi do iduće točke.
Zadrži svoj ukemi iskrenim. Ne želim pretpostaviti da bih trebao pratiti određen smjer dok izvodim tehniku samo zato jer je ona tako i demonstrirana. Koliko god se od nagea (onaj koji radi tehniku) očekuje da radi točno ono što je instruktor pokazao, moj posao kao uke jest da sam prilagodljiv i u mogućnosti upiti štogod mi nage činio. Mislim da drugi senseiji različito demonstriraju tehnike ne zato da bi zbunili učenike, nego da bi ukea držali iskrenim u onome što radi umjesto da se drži samo jednog načina. Tokom demonstracije, kada sensei prozove ukea, uke kada napada ne zna koja je slijedeća tehnika koju će sensei izvesti. Nakon toga, imat će bolji privid kako slijediti instruktora. No, to ne mora biti tako u svakom slučaju. Znam senseija koji će promijeniti način demonstracije iste tehnike svaki puta, upravo kako bi uke bio pripravan i kako bi refleksivno reagirao, jer svaki njegov napad je početak nove tehnike. Uke ne zna što dolazi. Trenutak u kojem znamo koji je nageov slijedeći potez je trenutak u kojem gubimo svoju pripravnost. Samim time gubimo i iskrenost ukemija. Mislim da je to vrlo važan aspekt ukemija. Tokom satova, sensei je učio dvije ili tri različite tehnike s istim napadom. Inzistirao je na tome da naizmjence biramo tehniku nakon ukeovog napada, upravo zato da ukeu pomognemo da ostane pažljiv, spreman i da reagira refleksivno. Ne možemo predisponirati svoje tijelo na određen pad ako ne znamo što je nage učiniti iduće, a ako to i činiš može doći do ozlijede. Nije pametno i nije lako. Zato sam u pokušaju zadržati tu iskrenost tokom ukemija, naglašavam ‘u pokušaju’.
Budi pun poštovanja prema nageu. Nage ima sam svoj put koji još mora prijeći da bi naučio. Ako želimo pomoći nageu u njegovu razvitku, moramo svoj ego izbaciti iz tog procesa. Učeći nekoga ono što mi mislimo da je pravi način izvršavanja neke tehnike opirući se, može biti više izraz našeg ega nego pokušaja pomaganja. Uke koji prati tehniku nagea samo kada misli da ju je napravio ispravno, odnosno onako ispravno kako on sam to zamišlja u svojoj glavi, radi veliku medvjeđu uslugu svome partneru. Takav pristup mogu imati samo instruktori koji uče i stariji učitelji. Ti ne bi trebao imati takav pristup kada si uke. Istina je da postoje određene situacije i okolnosti u kojima se ovaj aspekt ne primjenjuje, kao na primjer kada treniraš s početnikom. Ali čak i tada, napravim duplu provjeru svog stajališta u svojoj glavi kako bi se uvjerio da se u tom trenu ne radi o meni i mojem načinu. Opiranje je lako kada znamo napraviti tehniku.
Budi slobodan. Mislim da je to zadnji cilj. Kada radim ukemi, želim biti slobodan od straha, svog ega, lošeg dana kojeg sam imao i raznih misli koje mi u tim trenucima prolaze kroz glavu. Ustrajem da budem jedno sa svemirom. To nije lako postići i uvijek si mislim ‘Možda još 10 godina…’
Razgovarajući s jednim senseijem, rekao mi je da misli kako ukemi ima različite ciljeve oviseći s kime i kada ga radiš: „Kada radiš ukemi ispred ljudi, pokušavamo napraviti to da nage shvati smisao. U praksi, pokušavamo zadržati nagea iskrenim i biti mu referentna točka kako bi shvatio kako i koliko on sam napreduje.“ Također je iznio i jako dobru poantu o tome kako u aikidou nema mjesta kompeticiji. Kaže da je na ukeu način na koji prilagođava pritisak svoje prakse kako bi se nageove vještine razvijale usporedno s koordinacijom. To je jako osjetljiv proces, jer teško je naći liniju između opiranja tehnici i popustljivosti. Završio je priču rečenicom: „S obzirom da nema kompeticije kojom bi uklonili tehnike koje su nepraktične ili nečega što nam pokazuje koje su slabe točke, na cjelovitosti ukea i nagea je da učine tu praksu korisnom.“
Put je težak, krivudav i dug. Postajem sve stariji i ne mogu pohvatati sve kao što sam nekada, kada nisam imao pojma kako i zašto uopće pratiti svog partnera. Da bi bio savršen uke, nemam izbora nego raditi po načelima unutar svojih mogućnosti. Smatram da se praksom i vježbanjem usavršavaš. No, to mora biti trening gdje je tvoja koncentracija i spremnost na mjestu, iskrena praksa.

Izvor: http://www.aikidodeshi.org/2016/02/12/the-perfect-uke/

Prevela: Lora Harasti