SMRT SAMURAJA

The Death of Sasaki Kojiro articleZa samuraje, jedna od najbitnijih stvari bila je čast,a tako je i ukorijenjeno u psihu da tu čast štitiei čak su bili voljni umrijeti kako bi ju zadržali. Idealno, smrt samuraja dogodila bi se u bitci protiv poznatog ratnika poslije velike bitke o kojoj bi ljudi još generacijama poslije pričali. Ako to ipak nije slučaj, dok god je samuraj umro služeći svog gospodara, njegova čast bila je netaknuta.

PREVLADAVANJE STRAHA OD SMRTI
Hagakure (skriveno lišće) Yamamotoa Tsu-Zmotoa bila je duhovna smjernica za samuraja rano u 18.st. koje navodi da se Bushido (Put ratnika) nalazi tek u smrti. Vjerovalo se da strah od smrti samuraj treba prevladati jer bi u suprotnom isti mogao ometati njegovu mogućnost u služenju gospodara što se od njega i očekuje da radi u životu (a i poslije njega), onda je strah samo bio vježba za potpunu uzaludnost.  Zen budizam stiže u Japan iz Kine u 12.st. što utječe na brojne samuraje pomažući im da uspostave neke od glavnih ideja iza smrti te njene povezanosti s Bushidom.

MUSHA SHUGYO I DVOBOJ
Najtalentiraniji mačevalac išao bi na Musha Shugyo – oblik hodočašća koji bi ih poveo po cijeloj zemlji i omogućilo im da izazovu najbolje borce na dvoboj. Ovo nisu bile uobičajene borbe do smrti, ali umrijeti u porazu bilo je daleko od neuobičajenog. Ako je borac poražen i preživio, često bi postao odan  učenik gospodaru koji ga je porazio; međutim, mačevaocu koji ima svoju školu, poraz je značio propast jer gubi i učenike, a time i svoje prihode. Tokom dvoboja, oba sudionika su morala pokazivati čast i pridržavati se Bushido koda, no kako god ovo nije uvijek bio slučaj. Kada je mladi Tsuhakara Bokuden porazio iskustvenijeg od sebe Ochiaija Torazaemona i dao mu da živi, jedino što je starijem bilo na umu jest osveta. Torazaemon se skrio i u zasjedi čekao Bokudena ali njegova izdaja je završila nečasnom smrću te mlađem dala put k tome da postane jednim od najšoštivanijih samuraja koji su ikad živjeli. U drugu ruku, previše usredotočenosti da budu pristojno etiketirani dovelo je do smrti,kao što je bio slučaj između Miyamota Musashija i Sasaki Kojira. Kada je Musashi stigao, kasnio je, obučen kao skitnica s mačem kojeg je oblikovao na putu do dvoboja. To je učinilo Kojira gnjevnim (bio je smatran najboljim mačevaocem i najboljim samurajskim ratnikom u to vrijeme u Japanute kako se borba bez emocija više preferira nego borba u ljutnji, vjerojatno je to doprinijelo njegovom porazu i smrti.

Seppuku articleSEPPUKU-ČASNO SAMOUBOJSTVO
Ako su samurajevi čast i odanost ugroženi, bio bi pogubljen, a njegov nasljednik te ponekad i njegov cijeli klan bi izgubili socijalni status i zemljište koji su prije bili zagarantirani. Jedan način gubljenja časti bio je doživjeti poraz u borbi, mnogi su umjesto otišli doma u tom stanju počinili seppuku.
To se također smatralo jedinim načinom kojim bi ratnik mogao umrijeti i spasiti svoju čast i reputaciju u svim ostalim situacijama, kao npr. ako bi bio osuđen na smrt zbog nekog zločina, ako bi se morao iskupiti za neki nedostojan čin ili ako bi htio izbjeći zarobljavanje u borbi. Da kao samuraj budeš zarobljenik je bila jedna od najnečasnijih stvari koja bi se mogla dogoditi ratniku u feudalnom Japanu, moguće zbog toga što kada si zarobljen od neprijatelja si također i prisiljen dati informacije od svog klana ili gospodara koje su od životne važnosti, a možedoći i do fizičkog mučenja. Do 13.st., tradicija seppuku je dobro uspostavljena i predstavljena kao način spašavanja ili mogućnosti da se ponovno stekne čast što je pokazivalo spremnost u toj boli da se dalje suoči sa smrću. U kasnijim godinama seppuku je izmijenjen kako bi bio malo manje bolan kao drugi način pod nazivom kaishaku, koji je značio odsjcanje glave nakon što bi se samuraj rasporio. Lord Ledersdale, mladi Britanski diplomata u Japanu, svjedočio je smrti samuraja kojeg je vidio da čini seppuku u 1860-ima i dao živopisan opis čina, navodeći: 
Pažljivo, po običaju, zataknuo je rukave ispod koljena da bi se sprječio pada unazad; jer plemeniti Japanski gospodin treba umrijeti padajući prema naprijed. Nemjerno, mirnom rukom uzeo je bodež koji je ležao pred njime gledajući u njega sjetno, gotovos ljubavlju; na tren se činilo kao da sakuplja misli po zadnji puta, i onda se probadajući duboko ispod struka sa lijeve strane, polako povlačeći prema desnoj, završavajućiu lagani rez prema gore rasporio.Tokom ovog užasno bolnog pothvata nije ni u jednom trenu pomaknuo mišić u svojem licu. Kada je izvukao bodež, nagnuo se prema naprijed i izdužio vrat; pojavio se prvi bolni izraz lica, no nije izustio nikakav zvuk. U tom trenu kaishaku , još uvijek čučeći kraj njega, gledao je oduševljeno svaki njegov pomak, skočio je na noge, staloženo držao mač u zraku na sekundu; dogodio se bljesak, težak, užasno tup pad; jednim udarcem je glava odrubljena s tijela…“ 

Izvor: http://www.historyoffighting.com/death-of-a-samurai.php

Prevela: Lora Harasti