Sojutsu (Yarijutsu) – borba kopljem

Sojutsu (Yarijutsu) je vrlo drevno umijeće. Japan su nekoć nazivali “zemljom tisuća oštrih helebardi”, a nadiruću vojsku Shingena Takede su opisivali kao “more kopalja koje prekriva zemlju od istoka do zapada”.

Koplje je bilo uobičajeno oružje ashi-garua [pješaštva], no niti visokorangiranim hatamotoima ni u kom slučaju nije bilo strano korištenje ovog oružja, koje također nalazimo i u dijelu starih mitoloških priča i junačkih legendi drevnog Japana. Koplje je bilo, i jest, dio mnogih ryua, a njegove tehnike i strateški pristupi su jednako raznoliki kao i oni koji se odnose na mač. Neki istraživači podržavaju teoriju da je koplje u stvari imalo širu primjenu od mača, s obzirom na stilove, te da su ga neki ratnici smatrali temeljnim oružjem bojnog polja.

Legendarni mačevalac lizasa Choisai lenao, osnivač Tenshin Shoden Katori Shinto Ryu; Nobutsuna Kamiizumi, iz Yagyu Shinkage Ryu; te Soma Shiro Yoshimoto (Jion), zen redovnik koji je primio nauk u hramu Kurama i iz čijih je učenja poteklo nekoliko ryua, također su bili vrsni u sojutsuu i pridavali su jednaku važnost maču i koplju. Trebamo dodati da njih koristimo samo kao primjere zbog njihovih glasovitih vještina, no oni nisu bili iznimke. Mogli bismo dodati mnoga druga imena na taj popis.

Hozoin Ryu, koju je osnovao Hozoin Kakuzenbo, aiki učenicima je jedna od najbolje poznatih škola kopljaništva, zbog svoje povezanosti s Aizu klanom i njihovim odnosom prema tehnici i heihou. Zasigurno popularnosti koplja nije naštetilo ni to što je Eiji Yoshikawa uključio priču, koliko god ona možda bila izmišljena, o posjeti Musashija Miyamotoa hramu Hozoin, na brdu Abura, gdje se podučavao taj stil, i o njegovom susretu s Nikkanom.

Što se tiče klana Aizu, sojutsu je bio dio službenog podučavanja. Bez obzira na oprečne podatke, zasluga se pripisuje Haradi Masanobuu za upoznavanje klana s Hozoin Ryu Takeda-haom. (Neki istraživači također pripisuju zaslugu članu obitelji Noya, kao što postoje i navodi da su u raznim navratima vanjski majstori podučavali umijeće koplja u Aizuu.)

Hozoin Ryu, pak, je samo jedan od sojutsu stilova ko ryu bujutsua. Postojale su mnoge druge škole koje su prenosile znamenite tehnike. Danas ih možemo doživjeti tek kroz relativno mali broj onih koje su preživjele kao neovisne ryu, ili uključene u druge bujutsu stilove. Između ostalih, to su Katori Shinto Ryu, Yagyu Shingan Ryu, Toda Ryu, Sawari Ryu, Koyama Ryu, Maniwa Nen Ryu, Kirako Ryu, Kurama Ryu i Tendo Ryu.

Sojutsu trening ne nudi budoki samo bogatstvo drevne tradicije i tehnike koje uvelike doprinose svestranosti i iskustvu pojedinca, već i drugačiji pogled uopće na ma-ai, irimi-ho i heiho. Ne potičemo vježbanje koplja samo radi popisa “koristi iz borilačkih vještina”, niti podržavamo da se dodaje bilo kojoj ryu čija je predaja vještine ne uključuje. Međutim, one sretnike koji su u mogućnosti vježbati sojutsu potičemo da to cijene. Nekim ratnicima koplje je bilo sve što su imali da se suoče s neprijateljem u bitci, i, očito, bilo je to više nego dovoljno.

“Autorska prava na izvorne članke 1996 – 2011 Fujiyama Dojo. Sva prava pridržana. Objavljeno uz odobrenje. Prevela Željka Žmire. Engleski izvornik možete pronaći na www.daitoryu.ca”. Kopiranje nije dozvoljeno.