Suemono Giri – pojašnjenje starog običaja

Od svih ko ryu bujutsu tradicija, suemono giri tehnike kaishaku sodena su one koje se najviše pogrešno razumije. Nećemo pokušati opravdati izvođenje tog običaja, ali ćemo pokušati objasniti njihovo porijeklo i značenje, nadajući se da ćemo pružiti odgovor na neke od negativnih opaski protiv njih.

Povijesna pozadina

Suemono giri tehnike su nastale s praksom ispitivanja oštrica mačeva na tijelima osuđenih zločinaca, ili tijelima neprijatelja, kako bi se ispitala preciznost reza. Kaishaku (Kaishakunin) je bio mačevalac koji je pomagao pri ritualnom samoubojstvu (seppuku, ili hara-kiri). Uloga mu je bila da odrubi glavu osobi koja čini samoubojstvo. Njegova je vještina morala biti najviše razine, jer je njegov rez mačem trebao biti brz, čist i precizan. Obilježje kaishakunina bila je njegova nepogrešiva tehnika, koja je jamčila milosrdnu smrt. Brzina i preciznost njegovog reza osiguravali su glatki svršetak vrlo bolne ceremonije. Mačevalac dostojan pozicije kaishakua bio je čovjek iznimne vještine, kontrole i karaktera. Postojanost njegovog karaktera bila je još jedno obilježje mačevaoca odabranog za tu ulogu.

Svaki klan je običavao imenovati službenog kaishakunina, koji je uživao povlastice visoko-rangiranog samuraja, a koje su se protezale i na članove njegove uže obitelji. Trening kaishakunina uključivao je suemono giri. Uz uobičajene odlike kojima je najprikladniji kandidat trebao odgovarati, koristile su se i suemono giri demonstracije kako bi se dokazala vrhunska vještina tog samuraja. Rez mača kojim istinski kaishakunin odrubljuje glavu trebao bi biti zapravo bezbolan. Njegov duh i ponašanje trebali su slijediti ono što se naziva Go-Jo, ili pet glavnih uvjeta: čast, pravednost, uzorno ponašanje, mudrost, i istina.

Kaishakunin

Tehnike kaishaku sodena su, naravno, tajne.1 Dio koji se odnosi na taijutsu zahtijeva visoku razinu vladanja vještinom. Onaj dio koji se odnosi na mač smatrao se primjenom sveg prethodnog znanja, pri čemu se oyo (primjena) u potpunosti već shvatila i postigla. Ova razina (ponekad nazivana kufu-den) činila je razliku između običnog mačevaoca i mačevaoca učitelja, što je jedan kaishakunin trebao biti, budući da je znanje koje je primio tada bilo instinktivno.

Kaishakunina se opisivalo kao “dokazana muškarca”. Svitak kaishakua klana Aizu nudi neke savjete kaishakuninu koji služe kao naputci za život. Dva od njih su:

“Ne otkrivaj neprijatelju svoje lice”, koja preporučuje odgovor na napad bez pokazivanja osjećaja.

“Milost ne podnosi umovanje”, koja uči milosrđe radi milosrđa samog. Kaishakunina se u raznim tekstovima pogrešno opisivalo kao ubojicu. U stvari, on je bio daleko od plaćenog ubojice u tom smislu. Izraz krvnik u misli doziva sliku srednjevjekovnog čovjeka pod kukuljicom, koji često vitla sjekirom, a koja nema baš neke sličnosti s istinskim kaishakuninom.

Iako je njegov položaj zahtijevao da ima izuzetne vještine, njegova je funkcija imala više veze s milosrđem, i s pravilnom smrću, da se tako izrazimo, nego sa samim ubijanjem. Njegov je zadatak bio da skrati muke nepogrešivom i milosrdnom tehnikom.

Tradicija

Suemono giri, i drugi dijelovi kaishaku soden-a, nisu morbidni običaj ubijanja kako ih ponekad opisuju suvremene knjige i časopisi koji se bave, ali ne razumiju, ko ryu bujutsu-om.

Suzdržana, učenjačka djela, ponekad ne uspjevši razumjeti tradiciju, gaze po njoj uz racionalizacije koje se kreću od ravnodušnih do ciničnih. Druga, ona s više trgovačkog duha, ukrašavaju istinu, prikazujući spektakularne tehnike, (istinske tehnike su prilično prigušene), ili žestoku namjeru (a nema ničega daljeg od istine), te glamurozno prikazujući pojedinca, koji prije svega nije bio ništa više nego čovjek koji je žestoko trenirao i živio discipliniranim životom, a ne nekakav nadljudski ratnik.

Tehnike koje se na ovoj razini uče nisu nipošto nasilne, nečovječne ili na bilo koji način etički drugačije od bilo kojih drugih u tradicionalnim stilovima. Danas oštrica reže kroz slamu i bambus, ne meso, ali “pet uvjeta” je još uvijek potrebno ispoštovati. Suemono giri ostaje i dalje ispit vještine. Većina klasičnih stilova koji su se razvili unutar pojedinog klana čuvaju običaje i razinu Kaishaku-a, što nije očuvanje tradicije da se na smrt gleda prezirno, već tradicija života. Oni koji nisu u stanju to razumjeti trebaju tek shvatiti ko ryu bujutsu.

1. Nažalost, iako primamo mnogo takvih zahtjeva, Fuji Yama Dojo nema dopuštenje da iznosi bilo kakve detalje ili odgovara na bilo kakva specifična pitanja vezana uz kaishaku soden ili druge tehnike spomenute na ovoj web stranici. Ukoliko biste željeli znati tehnike o kojima raspravljamo, najbolje je da se priključite dojo-u.

“Autorska prava na izvorne članke 1996 – 2011 Fujiyama Dojo. Sva prava pridržana. Objavljeno uz odobrenje. Prevela Željka Žmire. Engleski izvornik možete pronaći na www.daitoryu.ca”. Kopiranje nije dozvoljeno.