Sumi-e

Sumi-e, doslovno “slika u crnoj tinti”, prenijeli su zen redovnici iz Kine u Japan pred oko pet stoljeća. To je još jedan način da izrazimo svoj duh u slobodi poniznosti, puštajući da umijeće teče bez želje ili nastojanja, jer sve dok nam je motivacija želja da se istaknemo, bilo koja vještina u kojoj se okušamo “postat će ništa.”

Ovdje nije riječ o proračunatom grafičkom minimalizmu, apstraktnosti, ili pretencioznosti. Ako bismo joj pristupali kao umjetnosti kojoj je svrha da veliča umjetnika, lišili bismo ju istine i osjećaja. Kada umjetnik ostaje tihi medij a umjetnost je ta kojoj se dopušta da bude, tada, kroz skromnost, slika teče, rastući ne zbog zasluge umjetnika, već sa svom zaslugom u slici samoj.

Zen redovnici su odbijali koristiti boju, naglašavajući da je ispod svih zabluda, složenosti i kaosa svijeta, istina često jednostavna, a takva su i krajnja rješenja svih sukoba oko nas. Takva je jednostavnost sumi-e.

“Sumi-e je za umjetnost”, rekao je Ogawa Usen, “ono što je suosjećanje svijetu. Jednostavno svojstvo koje izražava i prenosi sva druga. Jednostavan pogled koji pokazuje više nego temeljito ispitivanje.”

Slikanje tintom i danas je prilično omiljen oblik umjetnosti na Istoku. U Japanu su teme kao bambus, krizanteme, ptice i cvjetovi trešnje još uvijek jednako omiljele kao što su to oduvijek bile.

Čovjeku koji se bavi borilačkim vještinama duh sumi-ea nalikuje duhu istinskog budoa, pri čemu se vještina vježba zbog vještine sâme a nagon za izvođenjem samo loše utječe na duh, u konačnici ubijajući sâmo umijeće u pojedincu.

Istinska umjetnost, i istinsko izražavanje sebe samoga, javlja se jedino kada se umjetnost duboko poštuje a umjetnik ostaje ponizan.

Kao što je Kushara, sumi-e učitelj, rekao, “Kist govori najglasnije kada je onaj koji ga drži poput šapta.”

“Autorska prava na izvorne članke 1996 – 2011 Fujiyama Dojo. Sva prava pridržana. Objavljeno uz odobrenje. Prevela Željka Žmire. Engleski izvornik možete pronaći na www.daitoryu.ca”. Kopiranje nije dozvoljeno.