Tradicija Aikido Doja u Japanu

Prostor određen za vježbanje borilačke vještine u Japanskoj tradiciji nazvan je “DOJO” ili “mjesto gdje se slijedi PUT” shvativši sa ovim nazivom osim fizičkog mjesta isto tako zonu propustljivu za duhovnost, gdje se susreću praktikanti da bi izrazili svoju osobnu energiju postizanjem majstorstva u njihovoj umjetnosti i u savladavanju iste. Aikido, tradicionalna japanska umjetnost (vještina)  se prakticira isto u Doju. Znamo svi da se unutar Doja prakticira tišina i forme poštovanja čija pravila utječu na polje šire od etikete, ali sigurno nije samo ispunjavanje određenih normi koje definira “Sveto mjesto”. U relaciji prema ovome što je rečeno biva jasno da će jedna dvorana sa njezina četiri zida imati orijentaciju na bazi četiri osnovne točke i da će Sjever biti superiornija strana, u Jug inferiornija strana iz točke gledanja duhovne finoće.

KAMIZA je superiornija strana smještena na Sjever, lišena prozora, koja ne prima svjetlost sunca, ali je osvjetljena prisustvom Kami-a ili Božanskog. Od tuda izvire učenje. Tu sjedi učitelj, on je jedini koji je okrenut leđima prema  SHINDEN -u  (oltaru) koji u Doju Aikida sadri kaligrafiju ili fotografiju O’Senseia. Na strani Kamize uvijek je TOKONOMA (uzdignut prostor). Podrazumijeva se da Učitelj prezentira točku ujedinjenja između O’Senseia, utjelovitelja Puta, i učenika, smještenih ne samo daleko, nego na strani nasuprot duhovnog centra, ali u mogućnosti da vide svijetlost koja iz nje zrači.

pozicijaSHIMOZA, južna strana je inferiorna strana gdje sjede učenici. Odavde se oni pridružuju DOJU preko ulaza od kojeg može ući svjetlost Sunca (vanjska), koju imaju iza leđa, dok njihov pogled biva okrenut ispred prema unutražnjoj svjetlosti KAMIZE. Stariji učenici ili SEMPAI sjede bliže istočnoj strani ili JOSEKI, gdje, uostalom, mjesto zauzimaju asistenti. I od Istoka gdje izlazi Sunce, kao da ono želi objaviti da su asistenti viši rangovi osvjetljeni prvi u odnosu na niže rangove ili KOHAI-e, koji su bliži zapadnoj strani ili SHIMOSEKI na zalasku sunca. Oni su još uvijek u neznanju od svjetla Puta. Jedino što je ulaz Učitelja u DOJO smješten na zapadnoj strani na način da učitelj okrene leđa zalasku Sunca i sljedbi neznanja. Učitelj bivajući što dalje na Putu je upravo onaj najbliži duhovnom Centru, predstavljenom od SHINDEN-a.

položajSTRUNJAČA, Aikido se prakticira na madracima ili tatamijima (2×1 metar) nekad napravljenih od slame riže. Tatamiji moraju biti pozicionirani u preciznom redu ocrtavajući simbolične figure koje podsjećaju praktikante redu koji upravlja Svemirom. Oni bivaju pozicionirani u privučenim kvadratima. Svaki se kvadrat mora sačinjavati od osam tatamija poredanih dva po dva okomito ili vodoravno. Tako se kreira simbol koji je vrlo poznat u orijentalnoj tradiciji i koji označava rotaciju uokolo pola. Jasna je relacija u zakonima Svemira. S druge strane zbog odnosa shvaćanja suprotnih i dopunjavajućih sila, sada jedna napomena više, koja je o paru YIN i YANG koji zajedno formiraju jedinstvo a mogu se smatrati pasivni i negativni ( YIN ) horizontalni tatamiji i aktivni i pozitivni ( YANG ) oni vertikalni. Isto ovdje rezultira jasno bitno značenje svakog pola. Biva dom osjećaj kretanja fiksnim strukturama što je kretanje zbivanja u prirodi (dan/noć, itd…)

yinyangUčenici Doja, prema čistoj tradiciji, se nikad ne bi trebali zadržavati na linjama odvajanja tatamija, nego slijedeći jedinstvo hodati po paralelnim linijama na istim stranama. Za svakog praktikanta dostojnog svog imena Dojo preuzima, dakle, različitoo značenje. To je mjesto o kojem se brine, poštuje, čisti kako bi izrazio duh onih koji ga posjećuju. Poznavanje svetosti mjesta potiće učenike ispravnom ponašanju za stjecanje njihove osobne izražajnosti i duhovne vrijednosti. Dojo NIJE DVORANA, on mora BLISTATI od posla pristaša. To je naša druga kuća, ona duhovna, u koju se ulazi ostavljajući vani egoizam, brige, suparništvo i svakodnevnu uznemirenost.