TRADICIONALNE KERALSKE MASAŽNE TERAPIJE

Država Kerala koja se proteže duž Indijske jugozapadne obale ima antičku tradiciju masažnihterapija kojima je namjera očuvanje zdravlja, ojačanje, pomlađivanje, te djeluju kao fizikalne terapije. Vayaskara N. S. Mooss, član jedne od najistaknutijih loza Ayurvedskih liječnika, napominje da, dok standardna klasična djela indijske medicine Charake i Susrute spominju masažne terapije, danas se samo u Kerali može vidjeti da se iste prakticiraju. Ovaj esej je samo kratak uvod u neke od terapija koje su prakticirali Keralski tradicionalni borilački majstori, oni koji prakticiraju i kalarippayattu
Uz svoju stručnost kao borilački majstori, Keralski tradicionalni kalarippayattu praktikanti su također vrlo vješti terapeuti. Kao trenirani terapeut, kada pruža tretmane, kalarippayattumajstor prati temeljne principe indijskog tradicionalnog sistema medicine, Ayurveda.Majstorova  medicinska praksa je posebna grana Keralske verzije Ayurvede i smatra se kriyuprayogom, tretmanom koji ima izravnu primjenu ili manipulaciju tijela. Postoje tretmani četiri tipa: očuvanje zdravlja cijelog tijela; primjena mišićne izgradnje i jačanje tijela; tretmani za specifične ozljede ili patološka stanja uključujući masnice, iščašenja, prijelome kosti, opću slabost mišića te ruku i nogu ili kompleksne ozljede osakaćenja bilo kojeg dijela tijela; tretmani koji uključuju hitne mjere za potencijalno smrtonosne udarce ili udarce u vitalna mjesta na tijelu. Primjenjuje se primarno masažni tretman dlanovima, rukama ilinogama. Koristi se i interno medicinsko liječenje ako je potrebno.
Što razlikuje kalarippayattu majstora i njegovu medicinsku stručnost od mnogih drugih ayurvedskih specijalista je njegov psihofiziološki trening dok je bio borilački umjetnik i njegovo praktično znanje tjelesnih vitalnih točki. Njegov psihofiziološki trening daje mu izvanrednu kontrolu njegovog tijela i na taj način kontrolu vitalnih energija ili vjetra (pranavayu). Pretpostavljena efikasnost tih tretmana je djelom zasnovana na njegovoj sposobnosti da kontrolira i preusmjeri životnu silu  u svojem tijelu i udovima kada radi masažne terapije. 
Tradicionalne okolnosti i za zdravlje i za patološke masaže je kalari iliti mjesto na kojem se trenira. Kada je svako mjesto imalo svoj kalari, bilo je opće znano da su tretmani navedeni gore dostupni kod lokalnog majstora. I u ruralnim i u urbanim područjima, majstori još uvijek primaju i liječe pacijente neformalno kada dođu kući ili u kalari. Uz to,postoji i osobni ilokalni kontekst tradicionalnih tretmana , postoje i kalari ‘klinike’ modelirane više na zapadnjačkom bio-medicinskom modelu zdravstvene zaštite s razdvojenim čekaonicama i sobama u kojima se odvijaju ti tretmani, ambulantama za lijekove na recepte itd.
Tradicionalno terapije i tretmane odrađuje majstor i/ili napredni učenik koji mu služi kao asistent. No, u Shafi Dawa Khana, na Urdu jeziku što ustvari znači „Bolnica za oporavak“  („Recovery Hospital“), blizu Kozhikode u sjevernoj Kerali, tradicionalne kalarippayjattuterapije postale su dio većeg, sveobuhvatnog terapeutskog sistema koji uključuje ne samo kalarippayattu terapije nego i yoguUnani medicinu, i Ayurvedu, također i prirodne i homeo-medicinske principe i prakse koje odrađuje veliko osoblje i doktori te terapeuti. Praksa kalarippayattu ceremonija kao i terapija su vezane primarno uz cirkulaciju i stanje vjetra/daha ili tjelesnu tečnost (vayu;vata). U podužem intervjuu, Ayurvedski liječnik V. K. Varrierobjasnio je važnost tjelesne tečnosti, vata
         „Bez vata nema kretnji (unutar kanala tijela). Samo kada vata djeluje, flegma (kaphasluzava tekućina u tijelu) i  vatra (pitta) mogu isto djelovati. Svaka tjelesna funkcija  ovisi o tome. Ako je vata stavljena u red, sve ostalo može doći na red. O kojoj god se bolesti radilo, ako dođe to patološkog stadija, prvo se vata mora dovesti u red. Ona je uvijek izazvana slabošću u tkivu, iscrpljenošću, ili problemima s unutarnjim kanalima (nadi)  sistema ili kada je tjelesna tečnost narušena to je sasvim normalna pojava.“
Vata se može izbalansirati pozitivnim masažnim terapijama i sezonskim vježbama u kalarijuili kroz neke druge oblike psihofizioloških vježbi kao npryoga. Masaže i vježbe omogućuju da vata slobodno kruži nježnim tjelesnim kanalima. Suprotno od toga, vata patološka stanja i problemi se rješavaju primjenjivanjem raznih tehnika koje ‘raskrčuju’ ograničene kanale.
Tipična stanja i ozljede koje kalari majstor tretira su one koje su najbliže povezane s borilačkim vježbama ili bolestima koje utječu na mišiće i kosti, uključujući prijelome (asthibangam); iščašenja (sandhi bhramsam); općenito modrice (ksatam); veće udarce na tijelo (abhighatam); veće udarce na vitalna mjesta na tijelu (marmmabhigatam); masnice na prsima (uraksatam); uganuća (ulukku); bolesti kosti kukova (pidutham ili kadi graham); općenite slabosti ili reumatska stanja (pesi sosam); porezotine ili rane (murivu); otečene zglobove (sopham); nemogućnost dizanja udova (apabahu); i uobičajenu bol  zglobova, artritis, reumatizam (vadam). Svi se oni mogu pripisati aktivnostima vezanim za borilačke vještine (ozljede od određene vježbe ili vanjskih udaraca/rana) ili patoloških stanja koja utječu na nečiju mogućnost vježbanja (slabost ili bol u mišićima). To su sve stanja koja utječu na vatu. Masaže, vježbe, i tretmani koji se rade s rukama služe kako bi postigli efekte kroz kombinacije masne prirode (snehana), ili vanjske primjene, s poticanjem (swedhana) ili znojenjem. Trljanje ili vježbanje bilo kojeg dijela tijela uzrokuje ‘toplinu’. Zna se da to zagrijavanje potiče otvaranje pora na površini kože, dozvoljavajući medicinskim uljima da uđu u tijelo i da ‘raskrče’ interne kanale. Majstor Govindankutty Nair je rekao:
       „Kako bi se postigao najbolji mogući efekt ulja, natapanje omekšava dio tijela gdje se ulje nanosi i tako prodire do zgloba i s time tjelesnom sistemu daje vremena kako bi ono ljekovito u uljima moglo ući u sistem.“ 
Posljedično tome, kada pacijenti vježbaju ili  primaju masažne terapije, moraju čekati određeni period vremena kako bi se zaključila terapija s određenom dozom ulja stavljenom na dio tijela koji se liječi kako bi se dovoljno upilo. Poslije vježbe, pacijent se prirodno ‘ohladi’. Kada se stave zavoji, oni se isto natope s uljem za taj tretman kako bi se ‘curenje’ nastavilo i kada pacijent ode. 
Charaka je identificirao mnoge oblike terapije znojenja (swedhanakoje je podijelio u dva tipa: 
(1) niragniswedhana, terapije koje potiču proizvodnju znoja bez aplikacije direktne topline (npr. fizičke vježbe, fizioterapije ili masaže, ili sunčanja)
(2) agniswedhanaterapije koje potiču proizvodnju znoja s aplikacijom direktne topline 
Neki oblici kalari tretmana također potiču proizvodnju znoja direktnom toplinom uz dodatak masaži. U tim slučajevima, ulje (ili puding) se zagrijava iznad vatre i onda se nanosi.
Nakon dijagnoze nečijeg stanja, priprema i odabir specifičnih ulja je sljedeća važna komponenta terapeutskog procesa. Tradicionalno, svaki praktikant individualno priprema svoj lijek (ljekovito ulje) od recepta napravljenog od svog gospodara. Gospodari odnosno majstori pažljivo štite svoje recepte, koji brojčano rangiraju od jednog do njih devet ili više.  Obično dijele svoja ulja samo sa svojim pacijentima. S vremenom, kako se oskudica povećavala došlo je do manjka tradicionalnih biljaka i poteškoća s ubiranjem tih biljaka za recepte, a cijene su dosezale nebo baš zbog tih ulja. Neki majstori su koristili već pripremljena i dostupna ulja koja su napravljena u velikim količinama od ayurvedskih medicinskih kompanija, koje proizvode i distribuiraju ta ulja kroz ayurvedske farmacije kao npr. međunarodna poznata kompanija Kottakkal (KeralaAyurveda Shala.
OKVIRNI PRINCIPI I PRAVIL A KALARIPPAYATTU  MASAŽNIH TERAPIJA
Nekoliko pravila vlada masažnim terapijama koje prakticiraju kalarippayattu borilački majstori. Praktikant mora uvažavati tjelesni tip svog klijenta: tijelo karakterizirano po dominaciji tjelesne tečnosti (vata tip) i je li ono suhonjavo i tanko, s malenom strukturom kostiju i relativno nerazvijenim mišićima; kada žuč dominira je li tijelo mišićne, srednje građe (pitta tip); kada flegma dominira je li tijelo masno, glatko, sporo i blijedo (kapha tip). Tip tijela i njegovo stanje određuju broj poteza i jačinu pritiska, čime zdraviji klijenti primaju više poteza i jači pritisak a klijenti koji treniraju borilačke vještine i oni koji plešu primaju maksimalni pritisak kako bi izgradili svoju snagu i postali fleksibilniji. 
Inače se ne masira one koji pate od bolesti vjetra (wind disease), one s viškom žuči ili koji pate od želučanih problema, starije ljude ili jako malu djecu. Bilo koji tip masaže je najbolje izvesti tokom hladnijih dana i trebale bi se izbjegavati tokom vrućih jer se smatra da je tijelo tada slabije. Najbolje vrijeme za masažu je rano jutro ili prijepodne. Pod nekim okolnostima određene masaže se mogu dati u rano podne ili ranu večer (16:00-19:00/4-7pm). 
Masaže se odvijaju ili na nekoliko dijelova tijela ili po cijelom tijelu te se rade dok klijent leži ili dok stoji, a sve se to ne bi trebalo odvijati u sobi u kojoj je prehladno ili prevruće. Kada je pacijent u stajaćem položaju tada je i majstor. Kada pacijent leži na podu, ovisi o metodi tretmana, majstor ili leži ili se drži za užad koja je spojena sa stropom. Potezi se odvijaju na jedan od ova četiri načina:
(1) masaža dlanovima (kayluliccil ili samwahanam) je najnježniji oblik
(2) masaža podlakticama (mustiuliccil) služi za srednju jačinu pritiska
(3) masaža stopalima (kaluliccil ili utsadanam) služi za najjači pritisak 
(4) masaža koja uključuje zavežljaje koji sadrže medicinsko ljekovito bilje u platnu
Kada se masaža odvija, pritisak se stvara samo u smjeru cirkulacije, u donjem smjeru od kukova do stopala, od ramena do ruku (dlanova), od ramena do kraja prsa. U potezima kada se majstor vraća, ruke prelaze preko tijela u smjeru obrnutom od cirkulacije, ali samo laganim pritiskom. Praktikant mora znati potencijalne smrtonosne točke tijela kako bi izbjegao da ozlijedi pacijenta kada prelazi preko njih. 
POZITIVNE TERAPIJE: MASAŽE I VJEŽBE
Kako je već objašnjeno, ayurvedi su uvijek promovirali sezonske vježbe i masaže koje su prikladne nečijem konstituiranju kao prirodnom putu uspostave sklada između tri tjelesne tečnosti. Posebna kalarippayattu masaža cijelog tijela (uliccil), koja se odrađuje nogama i/ili rukama iz jednog od ova tri razloga:
(1) kao dio treninga za ljude koji treniraju ples ili borilačku vještinu kako bi se bolje tjelesno pripremili
(2) kao godišnja sezonska masaža za očuvanje zdravlja
(3) kao terapeutski tretman
Kada se masaža izvodi sezonski za očuvanje zdravlja ili razvitak učenika borilačkih vještina, kalarippayattu masaža cijelog tijela s rukama i nogama  traje 15 dana. Svakim danom  pritisak i broj pokreta se povećava do sredine perioda masaže cijelog tijela (oko sedmog dana). Na osmi dan, učenik se odmara i pročišćava svoj sistem laksativom, tada od devetog dana pa do kraja, pritisak i broj pokreta se postupno smanjuje kako bi zadnji dan taj broj pokreta i pritisak bio na jednakoj jačini kao i prvi dan. Ondje gdje su mišići iznimno jaki (bedra i zadnjica), pokreti se izvode kružno. Na prsima, trbuhu i leđima sila kojom se masira mora biti manja od one koja se primjenjuje na nogama, rukama i donjem dijelu leđa.
Kada je čitava kalarippayattu masaža održana od Hindu majstora, ograničena je slijedećim ritualom: bogosluženje i nuđenje raznog cvijeća, tamjan i upaljene lampice(puja) su tradicionalno izvođene ulaskom u prvi dan, majstor i učenik time odaju poštovanje božanstvima kalarija, učenik se ničice baca pred majstora. Učenik nanosi specijalno ulje na svoju glavu, a poslije toga drugo ulje kako bi dao svojem tijelu mogućnost fleksibilnosti. Učenik leži licem prema dolje na tepisima, dok majstor nanosi dodatna ulja koja su potrebna učenikovu tijelu. Počevši od učenikove desne strane, majstor dodiruje svaki bitan zglob tijela, počevši od glave, prema vratu, ramenima i donjem dijelu leđa. Dodirujući donji dio leđa prstima, tiho ponavlja specijalni set svetih slogova odnosno mantru kako bi raščistio prepreke koje stoje na putu do uspješne masaže i efektivnosti koja služi koncentriranosti ili fiksiranju uma (manasinne urappikukka) na proces koji slijedi.
Bezobzira odvija li se masaža uz pomoć majstorovih ruku ili nogu, učenikova pozicija tijela, tipovi i smjerovi pokreta ostaju slični. Masaža započinje donjim dijelom tijela te učenik leži na trbuhu. Nakon što su njegova križa potpuno izmasirana, učenik se okreće na leđa te je cijela njegova prednja strana izmasirana, počevši mrvicu prije pupka. Upravo prije posljednjeg pokreta, majstor dotiče učenikovu glavu i mantra čime počinje proces, a poslijednji pokret se odvija na prsima, preko pupka, do bedra i koljena.
Kada je uključena masaža nogu, majstor stoji pred učenikom koji energično trlja njegove noge. Na kraju petnaest dana, učenik tradicionalno donosi specijalna pružanja svom majstoru, a također može pružiti darove Ganeshu, bogu sa slonovom glavom koji predstavlja nove početke. 
Postoji masaža stopalima koja služi samo iznimno zdravim učenicima koji treniraju ples ili borilačke vještine gdje majstor primjenjuje svoju punu težinu kada proizvodi pokrete. Tokom najintenzivnijih središnjih dana masaže, kada majstor primjenjuje najviše pritiska, tako duboko i bolno da učenik plače od bola i čak ima poteškoća pri dizanju kada je masaža gotova. Kada ustane mora odmah poslije masaže izvesti kalarippayattu vježbe. Jednom kada je na zemljanom podu kalarija, kako učenik počinje izvoditi vježbe, bol  se postupno povlači. Ta masaža, kao i druge ayurvedske terapije, daju efekta tek nakon nekog perioda vremena. To može biti tjednima ili čak mjesecima prije no učenik shvati koliko je fleksibilnosti i snage smogao iz te masaže.
Upravo kako je majstor u mogućnosti kontrolirati vitalnu energiju (prana-vayu), uzdići svoju unutrašnju snagu (sakti), i  usmjeriti oboje kroz svoje dlanove i ruke tokom vježbi ili određenih (ne)oružanih borbi, tako kontrolira i aplicira svoju vitalnu energiju kroz svoje ruke, stopala i podlaktice za liječenje. Već se zna da ta vitalna energija teče njegovim udovima kada se odvija terapeutska masaža. Usmjerava točno određeni stupanj jačine u tom svakom pokretu, a njegova vitalna energija i snaga se prenose dlanovima, stopalima i podlakticama u učenikovo ili u tijelo pacijenta, s time, stimulirajući unutrašnji vjetar učenika ili utišavajući gnjevnost tjelesne tečnosti se daje masaža kao tretman.
Specijalna kalarippayattu masaža ima efekta na ravnotežu tjelesne tečnosti i poravnanje tijela kako i kanala tako i centara suptilnog tijela. Oviseći o broju majstora, ta masaža kreće i završava na donjem dijelu leđa, suprotno od regije pupka , u kojem se slijeva većina kanala tijela. Kako se ova masaža odvija tako i njeni pokreti počinju i završavaju u toj regiji te stimuliraju i cirkuliraju unutrašnji vjetar kako bi se kretao putem tih kanala tijela i time promiče učenicima postupno ostvarenje ka ispravnom obliku kroz koju snaga i jačina proizlaze iz regije pupka. Proces masaže započinje polako stimulirajući regiju donjeg dijela leđa i kukova. Postupno se pokreti proširuju prema van od regije pupka kroz udove (noge, torzo, ruke); unutrašnji vjetar, stimuliran i manipuliran, cirkulira kako bi trebao i tokom vježbi. 
Majstor Govindankutty Nair objašnjava kako se masaža cijelog tijela zaključuje u donjem dijelu leđa  jakom pljuskom dlana desne ruke u prostoru između kukova kako bi se probudila vitalna energija i kanali koji proizlaze odavde. Slično tomu, usred masaže, snažna pljuska po vrhu glave služi kako bi se izvršili potpuni pokreti na licu i glavi gdje se nalazi sahasraracakra koja pobuđuje osjetila. I u pokretima i u pljuskama te masaže majstor prenosi vlastitu vitalnu energiju u učenika i u fizičkom, a i u suptilnom smislu.
POSEBNA YOGA MASAŽA- NADI SAMPRADAYAM
U dodatku kalarippayattu masažama cijelog tijela o kojima smo raspravili čak do ovdje, vrlo malo praktikanata također rade i uče poseban oblik yoga masaže znane kao nadi sampradayam, masaža rukama i prstima kojoj je specifična namjera kako bi pročistila kanale tijela. Majstor Chandraninstruktor koji uči i prakticira i kalarippayattu i yoga masažu, ističe da ova otvara kanale zbog toga što oni često znaju biti začepljeni flegmom.  Kroz ovu masažu tenzija između kanala se smanjuje, fleksibilnost se povećava. Što razlikuje masažu cijelog tijela od kalarippayattu masaže cijelog tijela rukama jest to što se pokreti specifično odrađuju prstima kako prate linije unutrašnjih kanala, umjesto generaliziranih pokreta kalarippayattumasaže koja se odrađuje samo dlanom ruke ili tabanom noge.
Za ovaj delikatan i vrlo kompliciran oblik masaže postoje dodatna specijalna ograničenja na koja se mora obraćati pažnja: učenik se mora odmarati tokom četrnaest dana masaže a i nakon; isti ne smije biti previše izložen suncu kada se podlaže masaži; yoga praktikanti mogu nastaviti vježbati yogu u večernjim satima ako su masažu primili u rano jutro, ali bilo kakav drugi oblik snažnog vježbanja je nedozvoljen. Zbog jačine pokreta koji se odvijaju, ako bi se učenik podvrgao teškom vježbanju, postao bi umoran i izgubio bi snagu. Kao zaključak cjelokupne masaže, onaj koji joj se podvrgao trebao bi se osjećati potpuno pomlađeno.
DRUGI MASAŽNI TRETMANI
U dodatku pozitivnim i zdravim masažama (ili onih koje daju snagu), majstori borilačkih vještina tretiraju i razne ozljede. Oni svoje dijagnoze vode uglavnom svojim rukama. Majstorove ruke bi trebale biti u mogućnosti rasuditi relativnu temperaturu ozlijeđenog dijela tijela. Dodiruje ozlijeđeni dio i brzo pomiče svoju ruku prema onom dijelu koji je netaknut kako bi osjetio razliku u toplini. Ako osjeti toplinu u ozlijeđenom dijelu, to indicira da je protočnost krvi i tekućina ograničena. Majstor shvaća to kao da je  tjelesna tečnost narušena i da je potreban prikladan tretman.
Majstor Govindankutty Nair je pomogao tretirati ili je svjedočio širokom rasponu stanja tipično tretiranih od strane kalari majstora s njihovim posebno pripravljenim ljekovitim uljima, i/ili masažnim terapijama koje uključuju:
-manje modrice koje su se tretirale uljima ili mašću i ručnom masažom
-iščašenja koja je trebalo vratiti u zglob i izmasirati
-velike modrice ili udarce koje je trebalo liječiti zamotuljcima koji sadrže ljekovito bilje
-prijelome kostiju koje zahtijevaju ponovno postavljanje i masažu
-općenitu slabost za koju je potrebna poduža kompleksna masaža
-kompleksne posebne slučajeve kao reumatska stanja, akutni artritis, ozlijede osakaćenja koje zahtijevaju više terapijskih tretmana
-hitne protu-aplikacije s rukama ili posebne manipulacije udova kako bi se isti suprotstavili ozljedama na jednim od tjelesnih vitalnih točaka
Nekoliko primjera će ilustrirati repertoar terapija odrađenih od majstora borilačke vještine. Modrice su jedne od najčešćih ozljeda koje su liječili kalari majstori. Unatoč ritualnim zaštitama, korištenjem oružja u vježbanju neizbježno završava tako da prsti, ruke, rebra i drugi dijelovi tijela budu ozlijeđeni i tako nastanu jake modrice. Kada se masnica javi tokom vježbanja, majstor odmah izmasira zglob, npr. koristeći mast napravljenu od cenjallyamkulambu, smole drveta. Cenjallyam se melje dok ne postane prah i tada se pomiješa sasezamovim uljem kako bi se dobila gusta pasta u koju se dodaje  malo vode što rezultira bijelom mašću. Ta mast se direktno stavlja na zglob i masira se jakim pritiskom. Cenjallyamse koristi primarno za hitne tretmane kako bi se smanjila bol i oticanje.  Na zglob se može stavljati i idućih par dana.
Jedna od najčešćih tipova modrica majstoru Govindankutty Nairuovom, u urbanom kalariju u Thiruvananthapuramu su sportske ozljede. U takvim slučajevima  tretiraju se tako da se nanosi medicinsko ljekovito ulje i masaža. Za modrice, priprema ulja specifično služi tome da umanji bol i otečenost.  Za ukočenost će se koristiti drugačije ulje kako bi otpustilo zglob i kako bi se vratilo u normalno stanje. Kada se tretiraju lomovi, ne samo da terapeut podloži kost i trenutačno ju stavi u gips nego pacijentu kaže da se vrati svakih par dana kako bi ozlijeđeno mjesto izmasirao ljekovitim biljnim uljima i osigurao da tjelesna tečnost nastavi cirkulirati bezobzira na krpanje kosti.
Majstori daju tretmane i za jake modrice, uganuća, natečene i bolne zglobove  i povremeno kako bi  ojačali, sa zamotuljcima specijalno pripremljenog bilja vezanog u tkaninu koja se još i umoči u zagrijano ulje motaju ozlijeđeno mjesto. Jedan majstor ima pet različitih načina kako to priprema na svom repertoaru, svaki za određenu ozljedu i stanje. Bezobzira na drugačije sastojke i svrhu, apliciraju se jednako: zamotuljak se namoči u zagrijano ulje i nanosi se jednostavnim masažnim pokretima na slabo i ozlijeđeno mjesto idućih tri, pet ili sedam dana.
Kalarippayattu majstori su odredili tipove prijeloma kostiju. Koriste se udlage i povremeni gips. Razlika između kalarippayattu popravljanja kostiju i zapadnjačke medicine jest da se poslije popravka stavljaju ljekovita ulja na mjesto puknuća te se gips mijenja svaka tri dana. Prije no što se stavi novi gips, mišići uda su prikladno izmasirani kako bi se manje ‘rasipalomišićno tkivo nego što bi se dogodilo kada bi se stavio biomedicinski gips koji u potpunosti imobilizira.
Još jedna posebna terapija koju odrađuju kalarippayattu majstori je protu-aplikacija za ozljede tjelesnih vitalnih točaka. Postoji više od 107 vitalnih točaka koje mogu biti napadnute i obranjene u praksi tradicionalnih borilačkih vještina; s time, neophodno je za majstora borilačke vještine da zna kako tretirati penetraciju ovih točaka, s obzirom da mogu izazvati bilo što, od nepokretljivosti do trenutne smrti. Protu-aplikacija vitalnih točaka koje su penetrirane se obično radi tako da se snažno pljusne dlanom ruke suprotne strane tijela ili da se određenim tretmanom manipuliraju udovi tijela.
VJEŽBE I POSTIGNUĆA MAJSTORA
Sposobnost kontrole vitalne energije i snage kada traje masažna terapija uključuje naukovanje majstora borilačke vještine. Naukovanje ima svoj napredak prema psihofiziološkoj vještini  i  tome da budeš sposoban potencijalni iscjelitelj. Kako majstor otkriva unutrašnje aspekte prakse kroz vježbu, time dobiva intuitivnu sposobnost kako bi dopustio svojoj unutrašnjoj energiji da teče njegovim tijelom i udovima; kako postaje sposoban da kontrolira i usmjerava svoju snagu, može postupno dobiti dopuštenje da počne davati masažne terapije.
Učenik obično počinje učeći ručne masaže sedam dana a kasnije masaže stopalima sljedećih sedam do petnaest dana. Nakon procesa rituala inicijacije, majstor upućuje učenika tako da demonstrira masaže na naprednijem učeniku. Učenik uči masažu te ju prikazuje dok ga majstor ispravlja. Napredni učenik koji prima masažu također može reći osjeti li previše ili premalo pritiska od početnika. Kada se nauče prvi pokreti, majstor može svoje ruke staviti na učenikove i doslovno voditi i manipulirati ih. 
Jednom kada je inicijalni kurs instrukcija završen, na učeniku je što će dalje te je prepušten sam sebi. Često ga stavljaju kao glavnog kada masira mlađe učenike za vježbu u kalariju. U tom napornom ponavljajućem masažiranju, maser s vremenom nauči pravi stupanj pritiska kojeg treba primijeniti na određenom tjelesnom tipu i dalje razvija svoju praktičnu sposobnost kako bi fokusirao svoju koncentraciju, kontrolirao svoju snagu i usmjeravao svoju energiju kroz svoje udove i postupno činio senzibilnima svoje ruke i noge za zahtjevnije zadatke, dijagnoze i terapije. Praktična sposobnost kako bi usmjerio svoju vitalnu energiju sjedinjuje se kroz praksu. Kada je praktikant u mogućnosti izliječiti koliko i nauditi, može se reći da se približava većem ranku u ovoj borilačkoj/medicinskoj tradiciji.

Izvor: http://www.phillipzarrilli.com

Prevela: Lora Harasti