Aikido priča za djecu Grgureva transformacija

grgur2Bio je petak i Grgur je pobijesnio. Bio je bijesan na svoje roditelje. Zašto mu nisu dali neko drugo ime? A bio je bijesan i na sebe jer bi se ponašao kao kukavica dok su ga druga djeca zadirkivala. Odlučio je da će slijedeći put bubnuti svakoga tko se bude rugo njegovom imenu. nije dugo trebalo. Počelo je ponovno u ponedjeljak za ručkom. Dvojca dječaka prošli su kraj mjesta gdje je on sjedio sam. Jedan ga je klinac nazvao Grgeč. Drugi ga je nazvao Gr-Ba zato što se skrutio. Onda je jedan rekao “da je meni ime Grgur ja bi ga promijenio”. Kada je drugi dječak zapitao “zove li se tvoja mama Kukur?” Grgur je potpuno izgubio kontrolu. grgur3Prije no što je itko mogao povjerovati što je učinio, skočio je, udario dječaka i srušio na pod. Oba djeteta bila su izbezumljena. Kada je dječak ustao i dovoljno se oporavio da postane ljutit pojavio se učitelj. Odveo je Grgura u ravnateljev ured. Morao je ostati na produženoj nastavi zato jer je ravnatelj smatrao da ruganje nije razlog da se nekoga istuče. Nevolja je tek počela. Propustio je autobus i morao otpješačiti kući sam. Pogodi tko ga je sačekao? Čekala su ga grgur4dvojca dječaka s kojima se borio. Prijatelj im se pridružio. Onaj kojeg je udario imao je masnicu na oku. Sad se Grgur doista prepao. Počeo je bježati. Iza sebe je čuo kako se njihovi koraci sve više približavaju. Odjednom je osjetio da ga neka ruka zgrabila za košulju. Pokušao se osloboditi ali bezuspješno. Okružilo ga je dvoje klinaca. Onih njegovih. Čuo je svoje srca kako lupa poput bubnja. grgur5Onda se onaj kojeg je udario približio. Gurnuo ga s obje ruke tako snažno da je Grgur pao. Bojao se ustati. Skoro je počeo plakati, kad je začuo kako je netko zavikao “dosta!”. Grgur i tri dječaka su se okrenuli i ugladali djevojčicu koja je to viknula. Bila je viša od Grgura, ali ne puno, i manja od dva veća dječaka. Ušetala je u krug i stala pred Grgura. jedan dječak je viknuo “gubi se!” i pokušao je odgurnuti. Čim je to učinio ona se tako brzo okrenula u stranu i gurnula dolje njegovu ruku. Na grgur6svoje veliko iznenađenje on se našao na tlu. Učinila je korak unatrag i nije izgledala preplašeno. “Ostavite ga na miru!”. Kad je to izgovorila drugi dječak ju je zgrabio za ruku. Ona je brzo drugom rukom zgrabila njega, hitro se okrenula u krug, provukla se ispod njegove ruke i oborila ga. Dječak je zaviknuo od boli, ali kad ga je pustila bol je prestala. Trojca dječaka su gledala u nju, a onda su se nakratko međusobno pogledali. Onda su pogledali Grgura koji je stajao osjećajući se sada puno hrabrijim. Trojca su se još jednom međusobno pogledala i pobjegla. Grguru je bilo drago što je spašen ali mu je bilo neugodno da ga je spasila djevojčica.grgur7 sve što je mogao smisliti i reći bilo je “hvala”. Rekla mu je da se ona zove Nina i pitala za njegovo ime. Dok su šetali ispričao joj je cijelu priču. Konačno ju je upitao kako je uspjela onako srediti dječake. “Učim japansku vještinu koja se zove Aikido” – kazala je. “Naučiš kako se obraniti bez tučnjave. Baš sam krenula na trening kad sam ugledala one dječake kako te napadaju”. “O”, uzviknula je “sjetila sam se, moram požuriti, možda sam već i zakasnila”.  grgur9“Hočeš poći samnom?” upitala je. “Naravno” odgovorio je Grgur, pa su zajedno otrčali u Aikido školu. Kada su stigli tamo pokazala mu je da se treba nakloniti kada se ulazi i izlazi iz “dojo-a” što je japanska rijeć za dvoranu u kojoj se vježba. Grgur se naklonio poput nje pa su ušli u dojo. Nina mu je također pokazala sliku znakova koji predstavljaju Aikido. “Ovo je učiteljica”, rekla je i pokazalaženu u čudnoj crnoj suknji. “Ime joj je Paola, ali ju zovemo Sensei, što na japanskom znači učiteljica”. Nina je Grgura upoznala sa svima. Učiteljica mu je rekla da je dobrodošao i neka sjedne i promatra trening koji je upravo trebao početi. Djeca su vrlo mirno sjedila u ravnoj linji. Sensei grgur11Paola je sjela među njih pa su se svi naklonili Aikido znaku da bi započeli trening. Onda se Sensei okrenula i naklonila učenicima, a oni njoj. Nakon nekoliko vježbi za zagrijavanje počeli su vježbati kotrljanje. Učenici su vješto iz svih mogučih položaja kotrljali naprijed i unatrag na strunjači. Grgur se divio kako to glatko teče i kako to oni lako izvode. “Mogu li i ja to naučiti?”, grgur13tiho se zapitao. Onda je učiteljica pokazala tehniku. Nakon što je pokazala učenici su joj se naklonili. Svatko je uzeo partnera i nakon što su se jedno drugome naklonili pokušali su napraviti ono što je učiteljica pokazala. Kad bi učenik ili učiteljica izgubili ravnotežu ne bi pali, već bi kotrljajući se ustali i ponovno uspostavili ravnotežu. Grgur je pomislio kako je to divno. Odmah je zaključio da je Nina jedna od najboljih učenica. Izgledalo je nenaporno i mekano. Ne bi nikad povjerovao da je to stvarno da Nina nije pokazala koliko dobro djeluje kad ti zatreba. Nakon treninga Nina je ispričala Sensei i ostalim učenicima kako je srela Grgura. grgur16Učiteljičino lice govorilo je koliko je ponosna na Ninu. Tada je Paula Sensei zapitala Grgura želi li i on trenirati Aikido. dala mu je obrazac koji njegovi roditelji trebaju potpisati. Slijedećeg dana Grgur se vratio s novce za trening i pismom s dopuštenjem roditelja. Sensei Paola učila ga je opuštanju i sjedinjavanju uma i tijela. Objasnila mu je: “Kada se naljutimo ili prepadnemo gubimo središte”. Kada se uzrujamo radimo glupe stvari i naše se odluke tada često temelje na emocijama. ne gubimo ravnotežu samo u tijelu nego i u umu. Vježbali su sjedinjavanje uma i grgur15tijela opuštajući svoju težinu prema dolje dok i partner (uke) pokušavao gurnuti. Kada su se opustili i centrirali bili su jako. Ali, kada su se opirali i odguravali uvijek su gubili ravnotežu. Grguru je tako dobro išlopa ga je Sensei pohvalila, a on je od toga izgubio ravnotežu. Ponavljali su to sve dok Grgur nije uspio ostati miran i zadržati svoje središte. Onda su se počeli kotrljati. Grguru se odmah zavrtjelo u glavi. Trebalo mu je nekoliko treninga da se nauči opustiti i zadržati um i tijelo sjedinjene dok se kotrlja. Tada se mogao kotrljati duž cijelog doja i ustajati bez da izgubi raznotežu. Uz učenje kotrljanja i padova na treningu su vježnali tehnike zahvata i udaraca, te konačno izmicanja u grupnom napadu. Kad grgur17je završila škola i počelo ljeto svakodnevno je odlazio na treninge. Bio je sretan zbog školskih praznika jer one dječake neće vidjeti do jeseni. Htio je učiti pa je pažljivo slušao učiteljice i usredotočivao svoj um kao što ga je učila. Učiteljica ga je dobro podučavala jer je bio odani učenik. Uglavnom ga je podučavala da sukob vodi daljnim sukobima i da se sukob često može izbjeći mirnim pristupom s ljubavlju. “Ljudi obično odgovaraju s poštovanjem, pogotovo ukoliko ti možeš zadržati poštovanje kada prema tebi loše postupaju”. Grgur se malo postidio zato što je izgubio živcei udario dječaka koji ga je nazvao pogrdnim imenima. Konačno je došla jesen i škola je počela. već prvog dana vidjeli su ga dečki koji su ga zlostavljali. Krenuli su prema njemu i grgur18počeli ga zadirkivati. Grguru je bilo drago da se naučio opustiti i sjediniti um i tijelo. Samo je stajao i gledao ih. Nije pobijesnio. Konačno je rekao “Znate, nebi vam bilo drago da netko ismijava vaše ime ili da vam majku naziva svakakvim imenima. Nije ni meni, pa sam izgubio kontrolu nad sobom. Zato sam te udario. Žao mi je. Nisam se drugačije znao nositi sa vašim zadirkivanjem. Žao mije da sam te povrijedio, a mislim da ni tebi nije bolje od toga što si povrijedio moje osjećaje. Možda ćemo s eove godine bolje snaći. U svakom slučaju nadam se grgur19tome”. Tada je Grgur odšetao. Dječaci su samo tamo stajali. VIše ih je šokirala njegova reakcija nego li činjenica da ih je srušila djevojčica. Slijedeći da jedan od trojce dječaka je prišao Grguru i pitao zašto se toliko promijenio. Grgur mu je ispričao o Aikidu. Nekoliko dana kasnije tri su se dječaka pojavila u doju i promatrala trening. Grgur i Sensei Paula poželjeli su ima dobrodošlicu. Dječacima se svidjelo pa su pitali da li bi se i oni mogli pridružiti. Učiteljica ima je rekla da su dobrodošli ukoliko je to njihovim roditeljima grgur20OK. Kada su sljedećeg dana došli Sensei je rekla Nini I grguru da im pokaže kako se kotrlja. Nakon nekoliko tjedana zajedničkog treninga Grgur se sprijateljio sa svom trojcom. Zovu se Darko, Luka i Marijan. Slijedeći tjedan je Grgur sa sobom ponio dva cvijeta. Jedanje cvjetni aranžman u doju. Drugi je nakon treninga poklonio Nini uz zahvalu, na što su se oboje nasmijali.