Ota Terao, učitelj klana Sendai, napisao je, “Samurai koji zanemaruje ljepotu što ga okružuje nije usvojio najkorisniju lekciju, i ne može ga se s pravom zvati istinskim ratnikom. Više je borilačke mudrosti u cvatnji trešnjinog cvata nego u krvi koja ostaje na poprištu bitke.” To je, naravno, trojaka izjava koju se prije objašnjavalo u kontekstu pristupa, znanja, i istinskog duha borilačkih vještina, no njena istina se odnosi i na tehnike.
Promatranje prirode bilo je izvor nadahnuća onima koji su stvarali ove tehnike što ih mi danas vježbamo. Drevni nazivi waza većine tradicionalnih Bujutsu ryu imaju pjesničku crtu koja vrlo često priziva idiličnu sliku prije nego borbenu. Daito Ryu nikako nije u tome iznimka. Asagao no hana (vrtni slak) je jedan od najstarijih Daito Ryu kuden-a, prema tvrdnjama nekolicine učitelja. Taj kuden se smatra jednim od temeljnih Higi (tajni) Daito Ryu, izravno povezanih s primjenom Aiki-ja. Je li suvremeni Daito Ryu učenik ikada obratio pažnju na asagao cvijet, izvan Japana znan kao morning glory , a koji je donesen u Japan iz Kine? Je li učenik promatrao način na koji se ovaj običan cvijet otvara? On, ili ona, bi se dobrano namučili da uvide paralelu između njegovih suptilnih pokreta, dok se latice otvaraju, i primjene tehnike. Pa ipak, u ranijim stoljećima, ratnik je promatrao asagao cvijet, i rodio se Kuden.