Postoji velik nesporazum oko toga što je zen. Očigledno je da je nastao u budizmu i da se razvio u Kini, a da je zatim stigao u Japan. Međutim, zen koji se razvio u Japanu posve je različit od izvornog indijskog ili kineskog, stoga japanski zen ne mora biti dijelom budizma. Čak je i u samom budizmu općepoznato da je japanski budizam prilično različit od onoga u drugim zemljama poput Tibeta, Vijetnama itd.
Najvažnija stvar u zenu jest da to nije meditacija. To je tjelesna praksa tijekom koje nastojimo razviti sposobnost viđenja vlastitog tijela bez obzira na psihu (osjećaje, misli, želje, emocije itd.). Tada shvaćamo da tijelo može odlučno djelovati bez misli o odluci. To je svrha zena i taj uvid uvelike opušta i usrećuje.
Zašto se u zenu dugo sjedi?
Kada dugo sjedimo, jako je bolno zadržati tu poziciju. Misli ili želje potrebne su za stvaranje promjene, ali nisu nužne za održavanje jednog te istog položaja. Dakle, na taj način učimo kontrolirati vlastito tijelo bez misli ili osjećaja. Tada je moguće vidjeti svoje tijelo neovisno o psihi.
Kenjiro Yoshigasaki Sensei