Iako je Indija mjesto gdje su nastale borilačke vještine, većina ljudi prednost bi dala drugim istočnim zemljama.
Kalaripayattu doslovno znači „način bojišta“ (ili „put bojišta“). Ova borilačka vještinanastala je u kraljevstvu Cheras u Južnoj Indiji, a stara je više od 2000 god.
Priznata je kao preteča današnjih azijskih vještina. Druga vještina, Kshatriya (kšatrija) Vajramukti je spomenuta u velikom Ramayana ratu, koji se zbio 5114 god.pr.n.e.
Vajramukti se razgranao na različite indijske borilačke vještine – Simhanta, Kalaripayattu, i Nata .
Jedan Kalari Kralj navodno je eksperimentirao na zatvorenicima ne bi li pronašao marmas – 107 točaka na tijelu gdje udarac može ubiti.
Kalari borci su uvježbavani od ranog djetinjstva. Često su napuštali domove da bi trenirali s majstorom borilačkih vještina, a bili su vrsni u borbi bez i sa oružja.
Najbolji i najhrabriji Kalari borci su raspoređeni u elitne jedinice nazvane Chaver Pada.
To su bili prvi samoubilački odredi na svijetu čija je obuka bila tajna.
Članovi Chaver Pada-e uzeli su Shiva-u i Shakti, Boga i Božicu moći, za svoja božanstva.
Također, Budizam je nastao u Indiji, a jedan od učenika, Bodhidharma, prenio ga je u Aziju.
Iz Kine, borilačke vještine su dospjele u Koreju, Japan, Kambodžu i tamo se mijenjale ovisno o potrebi.
Primjera vještina je mnogo, a svaka ima neku poveznicu sa Indijom, Tibetom, budističkim i indijskim božanstvima.
Neke od vještina jako su ili gotovo uopće ne promijenjene od trenutka preuzimanja iz Indije, dok su druge mijenjane ovisno o prilici.