Pohvala za trud, a ne za sposobnost
Poštovanje na prvom mjestu
Ako nije daleko, hodaj!
Nema vikanja
Samostalnost od najranije dobi
U Japanu majke ostaju s djecom 2 godine na porodiljnom jer je to minimalno potrebno za njihov razvoj.
Također, znaju važnost fizičkog kontakta te djecu ne guraju u kolicima nego nose u maramama.
Isto vrijedi i za spavanje s roditeljima, a ne u vlastitom krevetu.
Osim što ostaju uz djecu, japanske majke stvaraju takvu privrženost djece da znaju već unaprijed kako će djeca reagirati i kako prevenirati njihove ispade bijesa.
U zapadnim zemljama roditelji provode puno manje vremena s djecom i stvaraju puno slabije veze te zbog toga djeca češće plaču i imaju nerazumne zahtjeve.
Prve tri godine su najbitnije i japanske mame to znaju te su uvijek na raspolaganju svojoj djeci. U tome bi se trebali ugledati na njih.
U Japanu je običaj da se poštuje starije i da mladi s divljenjem slušaju njihove savjete.
Također, stariji ljudi ne prigovaraju mladima i ne smatraju da su bolji od njih nego ih poštuju i žele podijeliti svoju mudrost bez uplitanja i nametanja.
Zbog toga to funkcionira i međusobno se poštuju. U Japanu se iznimno cijene obiteljske veze i stvara povezanost među članovima obitelji.
To znači da se stariji članovi neće miješati u poslove mladih niti preuzimati njihove obaveze i obrnuto.
Roditelji ne viču i ne kažnjavaju djecu, nego samo ukazuju na pravilno ponašanje i posljedice situacije.
Svakodnevno provode vrijeme s djecom i slušaju što im imaju za reći.
Majke ne upisuju djecu u vrtić prije 3. godine, a kad god negdje idu, vode dijete sa sobom.
Na taj način stvaraju se jake veze u obitelji, djeca se osjećaju sigurno, znaju red i poštuju osjećaje drugih te su tako ispadi i scene koje zapadna djeca rade svedene na minimum.