Pojasevi u boji svoje podrijetlo vuku iz Juda, kao i ‘gi’, točnije na japanskom ‘dogi’ ili ‘Keikogi’ (kimono). U Kyokushin karateu rank pojaseva varira po bojam, npr. mjenjajući narančastu s crvenom, ali većinom prate kyu rankove i polaganja.
Oprečno uvjerenjima, korištenje boja za označavanje položenog ili određenog ranka nije tako dugo u borilačkim vještinama, uvedeno je tek na prijelazu iz 19. u 20.st.
Moderno karate ili judo kimono uveo je osnivač judoa, Kano Jigoro, koji je prvi uveo jiu jitsu u nastojanju da stekne snagu. Cijenjeni učitelj i polemičar, u svojoj domovini – Japanu, Jigoro je kreirao judo iz svog studija jiu jitsua u kasnim godinama 19.st.
Kratko nakon toga (1880.), Jigoro započinje nagrađivati neke od svojih učenika rankom Shodan, početni stupanj, koji je najniži rank crnog pojasa, poklanjajući ga učeniku Tomita Tsunejiro i učeniku Saigo Shiro.
Postoji mnogo romantiziranih ideja o tome kako su pojasevi u boji došli u borilačke vještine. Jedna od njih je npr. da učenici karatea dobe bijeli pojas koji s vremenom od vježbanja potamni na smeđu pa do crne, i onda opet u bijelu. Ali kao već rečeno, to je samo priča i ništa više.
Ustvari, u početcima juda, učenici nisu nosili gi kojeg danas povezujemo s mnogim borilačkim vještinama. Judo se vježbao noseći tradicionalni kimono s običnim pojasem (obi).
Godine 1907., Jigoro uvodi modernu uniformu i tanji obi. Boje koje su se nosile bile su crna i bijela. Bijeli za one s manje iskustva (mandasha) ,a crni za one već iskusnije (yudansha). Bijelo je predstavljalo jednostavnost i čistoću, a bijeli pojas početnika pokazuje da je učenik počeo prazan, a na kraju pun znanja.
Sustav rangiranja inspiriran je od već postojanog Dan rankiranja starog 5,500 godina iz igre koja se zvala Go. Prije toga, iskusniji učenici u različitim borilačkim vještinama u Japanu bili su skloni dobivanju svitaka koji naznačuju njihove sposobnosti i naučeno.
Judo učitelj Mikonosuke Kawaishi, koji je podučavao u Parizu i zaslužan za uvođenje boja u kimona oko 1935., kao način da motivira svoje učenike prema još većim postignućima. To je također u karate adaptirao Gichin Funakoshi, osnivač Shotokana, u pokušaju da poveća priziv u Okinawa Karate japanskom stanovništvu.
Sistem pojaseva u Kyokushin karateu uveden je i od strane njegovog osnivača, Masatatsu ‘Mas’ Oyama, koji je prethodni učenik Shotokana, u kojem je došao do četvrtog dana, a da i ne spominjemo da je dogurao do sedmog Dana crnog pojasa u Goju-ryu karateu i do četvrtog Dana crnog pojasa u judou.
Sistem pojaseva je podijeljen na 10 Kyu rankova (početničkih) i 10 Dan rankova (naprednih). Put u kyokushin karateu nije kratak. Netko bi treniranjem dvaput ili triput tjedno najmanje 5 godina tek postigao prvi Dan iliti crni pojas. Taj prvi Dan se smatra početkom, te poslije njega nastupa idućih 10, s time da je deseti rezerviran za osnivača cijelog sistema ili glave te organizacije. Kada bi to uspoređivali sa školskim sistemom obojani pojasevi bi predstavljali osnovnu školu, od prvog Dana do četvrtog srednju školu, a peti Dan i sve iznad fakultet.
Možda najčitanija i poštivana interpretacija temeljnih psiholoških zahtjeva za svaki rank pojaseva se nalazi u knjizi ‘The Budo Karate of Mas Oyama’, koju je napisao prijašnji učenik i intpretator Sosaija Masutatsua Oyame, Cameron Quinn.
Izvadak iz te knjige:
Bijeli pojas- nivo čistoće i potencijala
Kada si nov, nesvjestan zahtjeva Kyokushin karatea i s nedostatkom iskustva,kaže se da je srce bijelog pojasa ispunjeno nadom. Ta nada je sjeme prvog entuzijazma treniranja i učenja.
Narančasti pojas-nivo stabilnosti
Napredak poslije bijelog jest narančasti pojas često i crven u različitim organizacijama. Prva boja poslije nivoa čistoće koja se veže za boju zemlje odnosno tla. Fokus ovog nivoa jest razumijevanje fizičke baze. Snaga i napredak su izgrađene na čvrstim temeljima. Osnove kao npr. stav je ojačan i očekuje se da je već usavršen. U ovom stadiju bi životni stil ambicija, zahvalnosti, upornosti i živosti trebao biti usvojen. Svaki učenik bi trebao uspostaviti privrženost dolaženja na satove. Moguće da će doći do unutarnjih sukoba kod svakog individue u prelaženju preko tvrdoglavosti kojom sam sebe sputava i odolijeva ne dolaženju na satove. To je borba koju moraš pobijediti zbog sebe. Učenici koji imaju ovaj pojas bi trebali biti entuzijastični u treniranju, cijeniti snove i dolazak većih i boljih stvari u životu.
Plavi pojas-nivo fluidnosti i prilagodbe
Plava boja simbolizira boju vode. Taj nivo razvija osnovnu sposobnost prilagodbe i fluidnih reakcija. Jednako kako se voda prilagođava obliku koji god da je drži. Prilagođavanje se razvija i raste kroz spariranje, rad s drugim partnerom (kumite). Neovisnost se počinje uspostavljivati, učenik se uči prilagodbi u karateu koja najbolje odgovara njegovoj fizičkoj snazi ili slabosti. Dolazi do tjelesnog razvitka, ruku i torza. Posebna pozornost se daje rađenju sklekova na prednjem dijelu šake i na prstima. Što se tiče fleksibilnosti (fizičke i mentalne), na ovom nivou bi učenik već trebao biti relativno dobar u istezanju (što može postići regularnim istezanjem). Usred bjesnila i svađe (bilo u sparingu ili događalo se to u tebi samom), duh i um pravog kyokushin karate učenika će ostati netaknut i smiren.
Žuti pojas-nivo tvrdnje
Osim usredotočenja na čistoću fizičkih sposobnosti (balans, stabilnost, koordinacija oka-ruke i generalna tehnička sposobnost) za razliku od prijašnjih pojaseva, žuti također traži ozbiljno podrazumijevanje psiholoških aspekata treninga – percepcija, svjesnost i druge manifestacije snage uma. Očekuje se od učenika da koristi svoj intelekt i svjesnost u koordinaciji osnovnih ideja karatea sa svojim neizmjernim potencijalom uma. Učenik mora biti samouvjeren u razvijanju svojih sposobnosti i odlučan u svakom svojem pokretu, pokušati što bolje može kako bi pročistio/oplemenio svoje znanje i naučio demonstrirati svoje pokrete na pročiščujuć i točan način. Treba prijeći preko svojih strahova tako da im se ponosno i samouvjereno suprotstavi.
Zeleni pojas-nivo emocije i osjetljivosti
Zelena je prva od odraslijih boja. Učenik koji ima zeleni pojas je sada svjesniji svoje jedinstvene diskriminirajuće inteligencije i važnosti dobronamjernosti i suosjećanja. Učenik bi shvatio da je snaga bez mudrosti i suosjećajnosti destruktivna, opasna i okorjela. Upravo kako je Sosai rekao: „Jačina bez pravde je nasilje; pravda bez jačine je nemoć.“ Također do sada trebao bi biti izvrstan u svim osnovnim tehnikama, osnovnim pokretima. Uči kombinirati tehniku s brzinom i snagom koju je razvio kroz teške treninge. Svi zeleni pojasevi bi trebali raditi na aspektu snage u karateu. Kyokushin je snaga karatea, te bi ju učenik trebao moći demonstrirati. Osjetljivost i dobar proračun vremena-učenik mora naučiti osjetiti suparnikovu namjeru i balans, kako proračunati vrijeme tehnike za njen maksimalni efekt te također unaprijediti tehničke metode i koncepte: naći ono što osobno voli i to usvojiti u vlastiti karate. Sjeti se, djelo je refleksno, a ne pokret s predumišljajem. Tehnika se događa spontano i prirodno, bez misli. Ono što bi učenik zelenog pojasa trebao imati jesu bljeskovi uma, poznati kao zanshin, gdje se tijelo kreće savršeno i bez svjesnog napora; svaki zeleni pojas bi trebao težiti razvitku odraslog i neustrašivog stava u sparingu, savladati varljiv um i skroman pristup samoobrane i u svakodnevnom životu.
Smeđi pojas-nivo praktičnosti i kreativnosti
To je najvažniji nivo u treniranju, koji bi se trebao ozbiljnije shvaćati kao odgovorno i odraslo duševno stanje. Do ovog dijela, učenik koji posjeduje smeđi pojas trebao bi biti jako snažan i vrlo komforan u izvršenju svojih tehnika, dok još uvijek teži ostvarivanju sve viših razina svojih sposobnosti. U sparingu, sposobnost kontroliranja mlađeg suparnika kroz kalkulirano vrijeme, distanciranost i osjetljivost već bi trebalo biti potpuno razvijeno. Mlađi učenici osjećaju da mogu vjerovati smeđem pojasu i stariji učenik bi trebao poštivati to povjerenje kroz iskrenost, integritet i odanost. Učenik mora konstantno uzimati korak u natrag i sagledati sam sebe, uvjeriti se da je on sam u kontroli svoje osobnosti i sadržaja, a i predrasuda svog uma; a ne obrnuto. Svaki smeđi pojas mora se voditi svojim snažnim srcem i čeličnom voljom, imati vjeru u ljepotu nepoznatog što je pred njime. Poboljšanja u vlastitim tehnikama razvijaju se sudjelovanjem u turnirima. Kroz to, očito je je li trening imao ikakvih efekata. Prečesto se događa da učenik smeđeeg pojasa postane samozadovoljan i osjeća da je najbolji od svih učenika. On sam bi trebao biti toga svjestan i naučiti preći preko toga kroz neprekidan i težak trening, nastavljajući do idućeg pojasa. Nemoj ovdje stati sa svojim kyokushin karate treniranjem.
„Okupan u znoju, potpuno posvećen onome što radim, na treninzima sam prekoračio i život i smrt.“ – Mas Oyama
Izvor: http://the-martial-way.com/history-of-belts-in-kyokushin-karate/
Prevela: Lora Harasti