{"id":7538,"date":"2023-04-26T10:12:30","date_gmt":"2023-04-26T10:12:30","guid":{"rendered":"https:\/\/aikidojo.hr\/wordpressnew\/?p=7538"},"modified":"2023-04-26T11:51:27","modified_gmt":"2023-04-26T11:51:27","slug":"budo-povijest-japanskih-borilackih-vjestina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/2023\/04\/26\/budo-povijest-japanskih-borilackih-vjestina\/","title":{"rendered":"BUDO \u2013 Povijest japanskih borila\u010dkih vje\u0161tina"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Porijeklo tradicionalnih borila\u010dkih vje\u0161tina<\/strong><\/p>

Neki znanstvenici procjenjuju da su se tradicionalne japanske \u0161kole borila\u010dkih vje\u0161tina, koje se naziva\u00a0ry\u016bha<\/em>, pojavile do zavr\u0161etka razdoblja Heian. Ipak, ovi borbeni sustavi nisu se specijalizirali za jedno posebno oru\u017eje, kao \u0161to su luk, ma\u010d, koplje, itd. Umjesto toga, bili su skloniji sveobuhvatnom kurikulu koji je integrirao vje\u017ebanje s razli\u010ditim oru\u017ejem. Postepeno, s vremenom, razdijelili su se, a otprilike od razdoblja Muromachi, pa do u razdoblje Edo, razvile su se specijalizirane \u0161kole, u kojima su se ratnici mogli posvetiti asketskom treningu u baratanju specifi\u010dnim oru\u017ejem. \u0160kole posve\u0107ene\u00a0ky\u016bjutsu<\/em>\u00a0(streli\u010darstvu) i\u00a0bajutsu<\/em>(konjani\u0161tvu) postojale su i prije toga, no od 15. stolje\u0107a svjedo\u010dimo cvjetanju stilova u\u00a0kenjutsu<\/em>\u00a0(ma\u010devanju),\u00a0s\u014djutsu<\/em>(baratanju kopljem) i\u00a0j\u016bjutsu<\/em>\u00a0(\u201cgrappling\u201d), mada oni nisu postali etablirane\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0do razdoblja Keich\u014d (1596.-1615.).<\/p>

\"\"Kashima i Katori su dobro poznati kao va\u017ene regije iz kojih potje\u010du tradicionalne \u0161kole borila\u010dkih vje\u0161tina. Smje\u0161teni svaki na jednoj strani regije \u014ctone u isto\u010dnom dijelu Japana, sveti\u0161te Kashima i sveti\u0161te Katori su sveta mjesta gdje se \u0161tuje bo\u017eanstva povezana s vojnim odlikama. Stoga su u ovoj regiji tradicionalno cvale borila\u010dke vje\u0161tine. U Japanu se \u010desto govorilo da su \u201cvojne znanosti (heih\u014d<\/em>) do\u0161le s istoka\u201d, \u010dime se zapravo referiralo na Kashimu i Katori. Reprezentativne \u0161kole (ry\u016bha<\/em>) borila\u010dkih vje\u0161tina iz ovog kraja su Kashima Shint\u014d-ry\u016b i Katori Shint\u014d-ry\u016b.<\/p>

Na po\u010detku razdoblja Muromachi \u017eivjeli su brojni poznati ratnici koji su osnovali svoje\u00a0ry\u016bha<\/em>. Primjerice, Ch\u016bj\u014d Hy\u014dgonosuke (?-1384.) je bio osniva\u010d Ch\u016bj\u014d-ry\u016b; Aisu Ik\u014d (1452.-1538.) osnovao je Kage-ry\u016b; Iizasa Ch\u014disai (1387.-1488.) oformio je Katori Shinto-ry\u016b, koju je dalje razvijao Tsukahara Bokuden (1489.-1571.). Svi oni bili su veliki ratnici, slavni po svojim uzornim borila\u010dkim sposobnostima. Putovali bi zemljom, izazivaju\u0107i druge ratnike na dvoboje, ne bi li isprobali i usavr\u0161ili svoje tehnike u praksi poznatoj kao\u00a0musha-shugy\u014d<\/em>. Posljedi\u010dno, ova je metoda slu\u017eila za promicanje njihovih\u00a0ry\u016bha<\/em>, te je diljem zemlje niknulo mnogo podru\u017enih \u0161kola.<\/p>

\"\"Do sredine razdoblja Tokugawa, s u\u010dvr\u0161\u0107ivanjem sustava \u2018feudalnih\u2019 zemljoposjeda, vojskovo\u0111e svakog zemljoposjeda (han<\/em>) trudile su se uposliti vrsne instruktore borila\u010dkih vje\u0161tina iz raznih\u00a0ry\u016bha<\/em>. Tra\u017eili su najbolje u\u010ditelje koji bi ratnike u njihovoj slu\u017ebi podu\u010davali vojnim vje\u0161tinama \u0161to je, s vremenom, potaklo da se neke\u00a0ry\u016bha<\/em>ve\u017eu uz odre\u0111ene lokalitete. Neki su gospodari zabranili promid\u017ebu\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0van njihova zemljoposjeda, \u010dine\u0107i ih svojim ekskluzivnim vlasni\u0161tvom. Broj\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0se jako umno\u017eio, te se procjenjuje da je do kraja razdoblja Edo bilo 52 \u0161kole\u00a0ky\u016bjutsu<\/em>, 718 \u0161kola\u00a0kenjutsu<\/em>, 148 \u0161kola\u00a0s\u014djutsu<\/em>\u00a0i 179 \u0161kola\u00a0j\u016bjutsu<\/em>\u00a0(kod nekih se radilo o istim \u0161kolama no s druga\u010dijim imenom). Mnogo se\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0pro\u0161irilo diljem Japana. Ipak, brojne podru\u017enice, ogranci i imitacije postepeno su odumrle, ostaviv\u0161i za sobom samo ime. Usprkos pitanjima oko autenti\u010dnog porijekla, procjenjuje se da danas postoji oko 500 ovih tradicionalnih\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0borila\u010dkih vje\u0161tina.<\/p>

Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti iz prikaza, mnoge\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0koje su opstale do danas, nisu nu\u017eno ostale u mjestu gdje su osnovane, odnosno ne dolaze iz njega. S druge strane, postoje neke\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0u kojima su nasljednici generacijama opstali u mjestu porijekla. Od potonjih, najpoznatije su Kashima Shint\u014d-ry\u016b, Tenshin Sh\u014dden, Katori Shint\u014d-ry\u016b, Jigen-ry\u016b, Takenouchi-ry\u016b, Ogasawara-ry\u016b Ky\u016bbajutsu, Maniwa Nen-ry\u016b, Taisha-ry\u016b i Owari Yagy\u016b Shinkage-ry\u016b. Porijeklo ovih\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0je izvorno i do danas ih se slavi kao najbolje primjere tradicionalnih\u00a0ry\u016bha<\/em>\u00a0borila\u010dkih vje\u0161tina.<\/p>

\"\"Bujutsu<\/strong><\/em>\u00a0i\u00a0<\/strong>Bud\u014d<\/strong><\/em>: Japanske borila\u010dke vje\u0161tine<\/strong><\/p>

Autor: prof. dr. Nakamura Tamio,<\/p>

Fakultet ljudskog razvoja i kulture, Sveu\u010dili\u0161te Fukushima<\/p>

Japanski arhipelag \u010dini lanac otoka u obliku luka koji se nalazi uz krajnji isto\u010dni rub Azije. Pod utjecajem kineske civilizacije, stanovnici su, 701. godine, stvorili politi\u010dki ujedinjenu staru dr\u017eavu formalnom primjenom kaznenog i upravnog prava zvanog zakon Taih\u014d. Glede naoru\u017eanja i ratovanja u to vrijeme, Japan je po\u010deo kultivirati svoje vlastite unikatne forme, vrlo razli\u010dite od kineskih, pri \u010demu je primarno oru\u017eje bilo luk, a slijedio mu je ma\u010d.<\/p>

\"\"Razvoj oru\u017eja i borila\u010dkih vje\u0161tina (Bujutsu<\/em>)<\/strong><\/p>

Lukovi kori\u0161teni od razdoblja J\u014dmon do razdoblja Yayoi izra\u0111ivani su od grana tise i bili su kratki, mjere\u0107i od 1 do 1,5 metra. Japanski su lukovi postepeno, tijekom vremena, bivali sve du\u017ei, a do razdoblja Nara bili su mnogo du\u017ei od primjeraka koje se moglo vidjeti u Kini, dose\u017eu\u0107i du\u017eine od oko 2,2 metra. Nadalje, rukohvat je bio smje\u0161ten na 1\/3 du\u017eine mjere\u0107i od dna luka. Palac je, sa strelicom koja mu je po\u010divala na vrhu, doticao tetivu luka, dok su prednji i srednji prst kori\u0161teni da bi tetivu luka povukli unazad.<\/p>

\"\"\"\"Rane lukove se izra\u0111ivalo samo od drveta. Ipak, u 10. stolje\u0107u (sredina razdoblja Heian) s vanjske strane drveta pri\u010dvr\u0161\u0107ivalo se trake od bambusa (fuse-take no yumi<\/em>). U 12. stolje\u0107u (kasno Heian-rano Kamakura razdoblje), bambus je postavljan i na unutra\u0161nje rubove da bi se stvorilo jake lukove (sanmai-uchi no yumi<\/em>) koji su, u pogledu oblika i funkcije, bili vrlo sli\u010dni lukovima koji se koriste danas.<\/p>

\"\"Konje se tako\u0111er veoma cijenilo u borbi. U vrijeme Gempei sukoba koji su, sredinom 12. stolje\u0107a, izbili izme\u0111u dva glavna ratni\u010dka klana, obitelji Taira i Minamoto, presudan faktor u bitci bili su bili su\u00a0bushi<\/em>\u00a0(ratnici) na konjima s lukovima. Zavr\u0161etkom Minamoto-Taira ratova, Minamoto no Yorimoto (1147.-1199.) je formirao prvu japansku ratni\u010dku vladu, \u0161ogunat Kamakura. Od tih vremena, profesionalni ratnici provodili su dane obu\u010davaju\u0107i se u vje\u0161tinama kao \u0161to su jahanje konja i razni oblici streli\u010darstva pri jahanju, primjerice,\u00a0yabusame<\/em>\u00a0i\u00a0kasagake<\/em>(pucanje na mete ja\u0161u\u0107i) i\u00a0inu-ou-mono<\/em>\u00a0(pucanje na pse strelicama s mekim vrhom). Nosili su prekrasne oklope (\u014d-yoroi<\/em>) koji su bili dobro prilago\u0111eni ratovanju na konjima.<\/p>

Glede ma\u010deva, od 11. stolje\u0107a (kasno razdoblje Heian), tradicionalne ravne o\u0161trice kori\u0161tene u Kini, u Japanu su modificirane u zakrivljene o\u0161trice. Njihov na\u010din uporabe tako\u0111er se promijenio, od probadanja i uboda do rezanja\/sje\u010denja. Ratnici su \u017eeljeli oru\u017eje koje se moglo koristiti s konjskih le\u0111a, pri \u010demu su najefikasnija bila zakrivljena sje\u010diva s jednom o\u0161tricom poznata kao\u00a0tachi<\/em>. Pje\u0161aci i redovnici ratnici preferirali su\u00a0tachi<\/em>\u00a0s produ\u017eenim dr\u0161kama pod nazivom\u00a0naginata<\/em>\u00a0(helebarda) da bi se u borbu s neprijateljskim konjanicima mogli upustiti sa sigurne udaljenosti.\u00a0Naginata<\/em>\u00a0je kori\u0161tena da bi odozdo \u201cpokosila\u201d (nagi<\/em>–harau<\/em>) konjske noge.<\/p>

Godina 1274. i 1281., Mongoli pod vodstvom Kublai Kana (1215.-1294.), izveli su dvije neuspje\u0161ne invazije na Japan. Nepredvi\u0111eni tajfuni, koji su postali poznati kao \u201cbo\u017eanski vjetrovi\u201d (kamikaze<\/em>), uni\u0161tili su mongolsku flotu, prisiljavaju\u0107i pre\u017eivjele na povla\u010denje i okon\u010dav\u0161i sve aspiracije za osvajanjem zemlje. Japan su spasile ove neo\u010dekivane oluje, ali je mongolska prijetnja Japance ponukala da promisle o svom stilu ratovanja. Shvatili su da bi njihovo tradicionalno oru\u017eje i na\u010dini ratovanja, usredoto\u010deni na vje\u0161tine individualnih ratnika na konjima, bili beskorisni spram zastra\u0161uju\u0107ih Mongola. Nakon toga su razvili novo oru\u017eje, kao\u00a0yari<\/em>\u00a0(dugo koplje) za blisku borbu jedinica, a vojna taktika se promijenila i umjesto na individualne borila\u010dke sposobnosi, po\u010delo se oslanjati na grupnu strategiju. Tako\u0111er, za\u0161titni oklop je postao lak\u0161i izradom pokrova za tijelo i \u0161titnika od lak\u0161eg materijala. Borbene stilove se promijenilo da bi ih se prilagodilo grupnoj taktici umjesto individualnoj potrazi za slavom.<\/p>

Fomiranje tradicije borila\u010dkih vje\u0161tina (Bujutsu ry\u016bha<\/em>)<\/strong><\/p>

\u0160ogunat Muromachi (1336.-1573.), drugi od tri japanske vojna vlade, oformljen je u vrijeme velikih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih nestabilnosti. Do kraja 14. stolje\u0107a, sjeverni i ju\u017eni dvor borili su se ne bi li legitimirali svoje pravo na vlast. Naposlijetku je s \u014cnin ratom, koji se od 1467. do 1477. godine vodio uglavnom u i oko glavnog grada Ky\u014dta, okon\u010dana fragilna ravnote\u017ea mo\u0107i odr\u017eavana izme\u0111u Muromachi vlade i njezinih pokrajinskih vojnih upravitelja u srednjim i zapadnim japanskih pokrajinama. Rat je rezultirao pokretanjem dotad nevi\u0111enog, neprekidnog nasilja diljem zemlje, poznatog pod nazivom Razdoblje zara\u0107enih dr\u017eava.<\/p>

Ne bi li nadvladali protivnike, \u2018feudalni\u2019 vojskovo\u0111e poznati kao\u00a0daimy\u014d<\/em>\u00a0zapo\u0161ljavali su vje\u0161te i iskusne vojne znalce (heih\u014dsha<\/em>) ne bi li oja\u010dali svoje vojske. Ovi vojni eksperti osmi\u0161ljavali su i sistematizirali slo\u017eene tehnike za sprje\u010davanje neprijateljskih napada. U 14. stolje\u0107u dolazi do evolucije specijaliziranih borila\u010dkih \u201c\u0161kola\u201d zvanih \u201cry\u016b<\/em>\u201c, kao \u0161to su Ogasawara-\u00a0<\/em>ry\u016b i \u014ctsubo- ry\u016b specijalizirane za streli\u010darstvo na konju, te streli\u010dara pje\u0161aka Heki- ry\u016b tradicije. U 15. stolje\u0107u, razvile su se i \u0161kole posve\u0107ene ma\u010devanju (kenjutsu<\/em>). Posebno su se istaknule Tenshin Sh\u014dden Shint\u014d-ry\u016b Iizasa Ch\u014disai-a (1387.-1488.), Kage-ry\u016b Aisu Ik\u014d-a (1452.-1538.) i Ch\u016bj\u014d-ry\u016b Ch\u016bj\u014d Hy\u014dgonosuke-a (?-1384.). Ove su \u0161kole \u010dinile temelj za cijeli dijapazon \u0161kola borila\u010dkih vje\u0161tina koje su se razvile u kasnijim godinama.<\/p>

Vatreno oru\u017eje uvedeno je u Japan preko ju\u017enog otoka Tanegashima, 1543. godine. U trenu kad su\u00a0daimy\u014d<\/em>shvatili vrijednost ove nove tehnologije, promijenjena je konvencionalna metoda ratovanja u kojoj su kori\u0161teni konji, lukovi, ma\u010devi i koplja. Vatreno oru\u017eje i razdioba pje\u0161aka s dugim kopljima postali su va\u017eni faktori u bitkama, a streli\u010dari su naposlijetku zamijenjeni strijelcima pu\u0161kama. To je potaklo razvoj specijaliziranih \u0161kola za strijelce pu\u0161kama kao Tsuda-ry\u016b Tsuda Kenmotsu-a (1498.-1567.) i Inadome-ry\u016b Inadome Ichimu-a (1552.-1611.).<\/p>

U domeni hladnog oru\u017eja prosperirale su i \u0161kole ma\u010devanja (kenjutsu<\/em>). Renomiranu tradiciju imaju Shint\u014d-ry\u016b Tsukahara Bokuden-a (1489.-1571.), Shinkage-ry\u016b Kamiizumi Nobutsuna-e (1508.-1577.) i Itt\u014d-ry\u016b It\u014d Itt\u014dsai-a (1560?. \u2013 1628?.). Egzemplarne \u0161kole baratanja kopljem (s\u014djutsu<\/em>) uklju\u010duju H\u014dz\u014din-ry\u016b koju je stvorio H\u014dz\u014din In (1521.-1607.). Tu su i \u0161kole posve\u0107ene \u201cgrapplingu\u201d (kogusoku<\/em>) kao Takenouchi-ry\u016b j\u016bjutsu Takenouchi Hisamori-a (1503?.- 1595.). Ovakvim razvojem, luk i\u00a0naginata<\/em>\u00a0(helebarda), sredi\u0161nja oru\u017eja u\u00a0bushi<\/em>\u00a0arsenalu tijekom razdobalja Heian i Kamakura, postepeno su nestala s japanskih bojnih polja.<\/p>

\u201cRascvjetane\u201d borila\u010dke vje\u0161tine<\/strong><\/p>

Nakon \u014cnin rata, temeljna ambicija\u00a0bushi<\/em>\u00a0ratnika koji su poku\u0161avali pre\u017eivjeti stalno nasilje, bila je kultiviranje vje\u0161tina potrebnih za pobjedu nad neprijateljem pod svaku cijenu. Da bi iza\u0161li u susret toj potrebi, razvili su mentalna stanja u kojima su bili spremni bez \u017ealjenja polo\u017eiti svoje \u017eivote. Kultivirali su visoko istan\u010dano pona\u0161anje, izbacuju\u0107i sve elemente neodre\u0111enosti.<\/p>

\"\"Ipak, kad je Tokugawa Ieyasu (1542.-1616.) osnovao Tokugawa \u0161ogunat, 1603. godine, eliminirav\u0161i najozbiljnije potencijalne izazove svojoj vladi, tijekom ljetne opsade dvorca Osaka 1615. godine, Japan je kona\u010dno, nakon vi\u0161e od stolje\u0107a i pol kaosa, u\u0161ao u doba mira.<\/p>

Razdoblje Edo, koje je trajalo do 1868. godine, karakterizirao je rigidni hijerarhijski klasni sustav u kojem su ratnici zauzimali najvi\u0161a mjesta u dru\u0161tvenoj piramidi, a seljaci, obrtnici i trgovci bili su pozicionirani ispod njih.<\/p>

\"\"Usprkos tome \u0161to se radilo o razdoblju mira od 250 godina,bushi<\/em>\u00a0su, kao sloj profesionalnih ratnika, jo\u0161 uvijek zadr\u017eali obvezu treniranja borila\u010dkih vje\u0161tina, a pitanje \u201csmrti\u201d ostalo je sredi\u0161nje pitanje njihove egzistencije. Ipak, ideje koje su se ticale smrti u ratni\u010dkoj kulturi, ubrzo su, i ponajprije, postale pitanje konceptualne prirode, a manje stvar prakti\u010dnosti. Stoga su koreografirani slijedovi borila\u010dkih tehnika zvani\u00a0kata<\/em>, koje se pamtilo da bi se nau\u010dio na\u010din na koji djeluju (modus operandi<\/em>) tehnike neke \u0161kole, pomaknuli naglasak s \u201cpobijediti\u201d na mnogo mirnije stajali\u0161te, \u201cne izgubiti\u201d. Drugim rije\u010dima, prakti\u010dna primjena u borbi, zamijenjena je konceptom po kojem su borila\u010dke tehnike primarno bile oblik samoobrane, umjesto da ih se koristi za agresivno nano\u0161enje ozlijeda protivniku. Ovo razdoblje tako\u0111er ozna\u010dava pomak s borila\u010dkih vje\u0161tina u kojima se suprotstavljalo oklopljenom neprijatelju, na susret protivnika obu\u010denih u obi\u010dno platno.<\/p>

Nadalje, kroz vje\u017ebanje borila\u010dkih vje\u0161tina kao oblika samoobrane, va\u017enost je tako\u0111er pridavana oblikovanju mentalne i duhovne mirno\u0107e i snage. Ovaj je cilj evidentan u poznatim traktatima borila\u010dkih vje\u0161tina koje su pisali legendarni ratnici u razdoblju tranzicije od rata ka miru. Na primjer, ideali\u00a0katsunin-ken<\/em>\u00a0(\u201cma\u010d koji daje \u017eivot\u201d) isetsunin-t\u014d<\/em>\u00a0(\u201co\u0161trica koja sije smrt\u201d) zastupani su u\u00a0Heih\u014d Kadensho<\/em>\u00a0(1632.) Yagy\u016b Munenori-a. Miyamoto Musashi u\u00a0Gorin no sho<\/em>\u00a0(1645.) obja\u0161njava zna\u010denje izu\u010davanja borila\u010dkih vje\u0161tina kao puta prema prosvjetljenju. Suvremeni majstori borila\u010dkih vje\u0161tina jo\u0161 uvijek naveliko konzultiraju oba ova traktata radi usvajanja mentalnog stava potrebnog za borbu.<\/p>

\"\"Nadalje, \u0161irenjem mira, tradicionalni obi\u010daji ratnika iz Razdoblja zara\u0107enih dr\u017eava s vremenom su izblijedili iz kolektivnog pam\u0107enja. Trening borila\u010dkih vje\u0161tina vi\u0161e se usredoto\u010dio na formu nego na prakti\u010dnost, a \u0161kole su postajale prili\u010dno introvertirane dok su tehnike postajale sve slo\u017eenije i razmetnije. Tradicionalno, bilo je iznimno te\u0161ko dobiti dozvolu za pou\u010davanje u \u0161koli borila\u010dkih vje\u0161tina. S postepenom komercijalizacijom borila\u010dkih vje\u0161tina tijekom Razdoblja Edo, dozvole za pou\u010davanje moglo se lako kupiti od voditelja \u0161kole (s\u014dke<\/em>). Borila\u010dke vje\u0161tine su u biti postale apstraktnije i odmaknule su se od prakti\u010dne aplikacije. \u0160tovi\u0161e, apsolutni autoritet koji su posjedovali voditelji \u0161kole, sve se vi\u0161e razvodnjavao pojavom niza \u201clicenciranih\u201d podru\u017enih \u0161kola koje su se po\u010dele pojavljivati.<\/p>

Na ovaj fenomen sve razmetnijeg\u00a0bujutsu<\/em>, referiralo se kao na \u201ckah\u014dka<\/em>\u201d (doslovno \u201crascvjetavanje\u201d), a postao je predmetom rastu\u0107e kritike. Atraktivne tehnike iz borila\u010dkih vje\u0161tina uvedene su u kazali\u0161ne umjetnosti kao Kabuki, a sad \u010dine temelj za uzbudljive dvoboje ma\u010devima koje vi\u0111amo u samurajskim filmovima i televizijskim emisijama.<\/p>

Pojava novih \u0161kola i natjecanja izme\u0111u \u0161kola<\/strong><\/p>

Naganuma Shir\u014dzaemon Kunisato (1688.-1767.), iz \u0161kole Jikishin Kage-ry\u016b, bio je jedan od prvih majstora borila\u010dkih vje\u0161tina koji je primijenio ideje suprotne ovom \u201crascvjetavaju\u0107em\u201d trendu. Izme\u0111u 1711. i 1716. godine Naganuma je kreirao\u00a0full-contact<\/em>\u00a0sparing metodu koriste\u0107i\u00a0men<\/em>\u00a0(za\u0161titni \u0161ljem),\u00a0kote<\/em>\u00a0(za\u0161titne rukavice),\u00a0d\u014d<\/em>\u00a0(\u0161titnike za tijelo) i\u00a0fukuro-shinai<\/em>\u00a0(bambusove ma\u010deve). Ovaj novi sustav vje\u017ebanja ponudio je vrst uzbu\u0111enja koje se nije moglo do\u017eivjeti samo kroz vje\u017ebanje\u00a0kata<\/em>. Vje\u017eba\u010di su se mogli ma\u010devati i raditi\u00a0full-contact<\/em>\u00a0napade bez straha da \u0107e ozlijediti partnera ili biti ozlije\u0111eni. Ovu je inovaciju dalje razradio Nakanishi Ch\u016bz\u014d (?-1785.) iz Itt\u014d-ry\u016b Nakanishi-ha, olak\u0161avaju\u0107i time njezino \u0161iroko rasprostiranje po drugim\u00a0kenjutsu<\/em>\u00a0\u0161kolama.<\/p>

\"\"U 19. stolje\u0107u (Bakumatsu razdoblje), \u0161kole sa zemljoposjedima (hank\u014d<\/em>) ra\u0161irile su se po cijeloj zemlji. Ove su \u0161kole podizane da bi djecu iz ratni\u010dkih obitelji obrazovale u \u0161kolskim predmetima i\u00a0bujutsu<\/em>.\u00a0Bujutsu<\/em>\u00a0vje\u0161tine su uobi\u010dajeno podu\u010davane neovisno, od strane majstora tradicije. Ali, s razvojem\u00a0hank\u014d<\/em>,\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0je uklju\u010den u \u0161kolski program, a u\u010diteljska mjesta su otvorena za talentirane znalce borila\u010dkih vje\u0161tina, bez obzira na njihov status. Nove \u0161kole ili ogranci etabliranih tradicija, pri vje\u017ebanju su koristili za\u0161titnu opremu te su stoga mogli sudjelovati u natjecanjima u ma\u010devanju s drugim \u0161kolama. Mogli su sudjelovati i nisko-rangirani\u00a0bushi<\/em>, \u010dak i obi\u010dni ljudi, a dobivali su rangove ovisno o sposobnostima. U\u010denici ma\u010devanja okupljali su se iz raznih i dalekih krajeva. U Edu, Genbukan (Hokushin Itt\u014d-ry\u016b) Chiba Sh\u016bsaku-a (1793.-1856.), Renpeikan (Shint\u014d Munen-ry\u016b) Sait\u014d Yakur\u014d-a (1798.-1871.) i Shigakkan (Ky\u014dshin Meichi-ry\u016b) Momoi Shunz\u014d-a (1825.-1885.) postali su poznati diljem zemlje, kao \u201ctri velika d\u014dj\u014d-a\u201d, odnosno dvorane za vje\u017ebanje borila\u010dkih vje\u0161tina.<\/p>

\"\"Tako\u0111er, slu\u017ebenici \u0161ogunata su 1855. godine osmislili plan kojim \u0107e izgraditi K\u014dbusho. To je u biti bila dr\u017eavna vojna akademija u kojoj se ratnike podu\u010davalo u vje\u0161tini ma\u010devanja, borbe kopljima i pucanju. Po\u0161to se prve dvije vje\u0161tine smatralo zastarjelima i neprakti\u010dnima za moderno ratovanje, podu\u010davanje se na kraju usredoto\u010dilo na pucanje, artiljeriju, sve dok akademija nije zatvorena, deset godina kasnije. Borila\u010dke vje\u0161tine podu\u010davane u K\u014dbusho bile su orijentirane prema natjecanju, a du\u017eina bambusova ma\u010da, kori\u0161tena na\u00a0kenjutsu<\/em>\u00a0satovima ma\u010devanja, bila je uglavljena na 1,15 metara. Uz to, dijametar sigurnosnog vr\u0161ka kopalja za vje\u017ebanje bio je smje\u0161ten na 10,5 cm. Drugim rije\u010dima, K\u014dbusho je standardizirao mjere za borila\u010dku opremu kori\u0161tenu u\u00a0bujutsu<\/em>. Mada je to bilo korisno za ravnopravno sudjelovanje u natjecanju, tako\u0111er je zna\u010dilo da je\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0postajao sve nedostatniji za primjenu u borbi.<\/p>

\"\"S rastu\u0107om popularno\u0161\u0107u natjecateljskog\u00a0bujutsu<\/em>, kova\u010di i tradicionalni proizvo\u0111a\u010di oklopa po\u010deli su proizvoditi nove vrste za\u0161titne opreme. Nadalje, izra\u0111iva\u010di lukova koji su u svom obrtu koristili bambus, shvatili su da je te\u0161ko sastavljati kraj s krajem. Svoje financijske gubitke mogli su kompenzirati izradom\u00a0shinai<\/em>\u00a0(bambusovih ma\u010deva) za upotrebu u\u00a0kenjutsu<\/em>. Razvoj ove nove industrije opreme za borila\u010dke vje\u0161tine, karakteristika je Bakumatsu razdoblja na kraju Tokugawa \u0161ogunata.<\/p>

Od\u00a0Bujutsu<\/em>\u00a0do\u00a0Bud\u014d<\/em><\/strong><\/p>

Godine 1868., Tokugawa vlada zamijenjena je carskom vladavinom, poznatom pod imenom Meiji reformi. One su zna\u010dile kraj vi\u0161estoljetne vladavine ratnika. Tijekom Meiji razdoblja, Japan je krenuo putem modernizacije, koja je uklju\u010divala na\u0161iroko uvo\u0111enje zapadne tehnologije i sustava. U tom smislu, na modernizaciju Japana mo\u017ee se referirati kao na pozapadnjenje. Posljedi\u010dno, odba\u010deni su razni aspekti japanske tradicionalne kulture. To je uklju\u010divalo\u00a0bujutsu<\/em>, koji je smatran nekompatibilnim s modernim obrazovnim sustavom i vojskom, mada je bio sastavni dio ratni\u010dke kulture u Edo razdoblju.<\/p>

Kao rezultat, mnogo znalaca borila\u010dkih vje\u0161tina na\u0161lo se bez posla. Godine 1873., Sakakibara Kenkichi, prvotno u\u010ditelj u K\u014dbusho, odlu\u010dio je pokrenuti javne prezentacije borila\u010dkih vje\u0161tina po uzoru na Sum\u014d klubove, koji su tada ve\u0107 postojali. Gekiken K\u014dgy\u014d prezentacije borila\u010dkih vje\u0161tina do\u017eivjele su velik uspjeh kao novi oblik zabave za mase. Naime, ukidanjem feudalnih zemljoposjeda (han<\/em>) kroz reforme Meiji vlade, niz nezaposlenih ratnika kru\u017eio je zemljom i okupljao se na Gekiken susretima. To je uvelike zabrinjavalo Meiji vladu, koja se bojala osnivanja pobunjeni\u010dkih saveza, \u0161to je dovelo do vladine zabrane Gekiken susreta, koja je mnoge borce jo\u0161 jednom ostavila bez posla.<\/p>

\"\"U razdoblju od 1878. do 1887.\u00a0kenjutsu<\/em>\u00a0i\u00a0jujutsu<\/em>\u00a0su prenamijenjeni u korisno sredstvo za pou\u010davanje nadzornika novoosnovanih policijskih postrojbi samoobrani i vje\u0161tinama potrebnim za privo\u0111enje kriminalaca. Mada je broj slu\u017ebi bio ograni\u010den, to je dijelu nezaposlenih znalaca\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0ipak osiguralo nove karijere, kao instruktora. Ipak, put uvo\u0111enja\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0u obrazovni sustav, kojim je krenulo Ministarstvo obrazovanja, bio je dug i oprezan proces. Ministarstvo obrazovanja pristupalo je fizi\u010dkom obrazovanju u \u0161kolama iz perspektive medicinskih znanosti i promatralo ga je kao sredstvo za razvoj jakog tijela i odr\u017eavanja zdravlja u mlade\u017ei. Postojala je bojazan da sukenjutsu<\/em>\u00a0i\u00a0j\u016bjutsu<\/em>\u00a0preradikalni, a prisutna je bila i stalna opasnost od ozlijeda u\u010denika.<\/p>

Nadalje, iz gledi\u0161ta prakti\u010dnog obrazovanja, sadr\u017eaj\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0se znatno razlikovao od \u0161kole do \u0161kole te nije postojala jedinstvena forma\u00a0per se<\/em>. Metodologije pou\u010davanja bitno su se razlikovale od tradicije do tradicije, a povrh toga bilo bi skupo opremiti \u0161kole potrebnom opremom. Zbog toga se uklju\u010divanje\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0treninga u dr\u017eavni obrazovni sustav smatralo neadekvatnim i trebalo je pro\u0107i dosta vremena dok napokon nije dopu\u0161teno pou\u010davati ga u \u0161kolama.<\/p>

Usred svega, jedan je \u010dovjek imao presudan utjecaj na razvoj primjerenog i prakti\u010dnog oblika\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0u obrazovanje \u2013 Kan\u014d Jigor\u014d (1860.-1938.). Kan\u014d je odr\u017eao govor na Skupu o japanskom obazovanju, 1889. godine naslovljen \u201cJ\u016bd\u014d<\/em>\u00a0i njegova obrazovna vrijednost\u201d. U ovom predavanju, po prvi put je nazna\u010dio svoje ideje obujutsu<\/em>\u00a0u obrazovanju. Zagovarao je novi, evoluirani oblik\u00a0jujuts\u016b<\/em>, koji je zvao \u201cj\u016bd\u014d<\/em>\u201c. Njegovi planovi o potencijalima\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>-a u obrazovanju, temeljili su se na idejama engleskog filozofa Herberta Spencera o intelektulnom, moralnom i fizi\u010dkom obrazovanju, koje su tada dominirale u Japanu. Kan\u014d je ustvrdio da se\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>usredoto\u010duje na tri podru\u010dja, \u201cfizi\u010dko obrazovanje\u201d (stvaranje sna\u017enog tijela), natjecanje (borbeni aspekti\u00a0bujutsu<\/em>) i \u201cduhovni razvoj\u201d (poticanje sna\u017enog uma i duha). Objasnio je da je za postizanje ovih obrazovnih ciljeva, nu\u017eno osmisliti racionalnu strukturu za korpus tehnika i principa koje se pou\u010dava u\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>-u. Tako\u0111er je objasnio i demonstrirao principe \u201cshizen-tai<\/em>\u201d (prirodni staja\u0107i stav) i \u201ckuzushi-tsukuri-kake<\/em>\u201d (prinuda na otvaranje, zauzimanje stava za bacanje protivnika, izvedba tehnike), koji \u010dine temelje\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>-a. Ovi novi principi i sistematizacija tehnika koje je Kan\u014d inicirao u\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>-u, kasnije su slu\u017eili kao model za moderni razvoj drugih borila\u010dkih vje\u0161tina.<\/p>

Tijekom Rusko-japanskog rata (1904.-1905.) do\u0161lo je do ja\u010danja ideala \u201csamo-razvoja\u201d u obrazovanju, a bujutsu je promoviran kao na\u010din za stvaranje jakog tijela i uma. Razra\u0111ene su metodologije pou\u010davanja koje su se temeljile na modelu gimnasti\u010dkog grupnog rada, po kojem je jedan u\u010ditelj simultano pou\u010davao brojne u\u010denike. Pristupi kao vje\u017ebanje usred zime, koji su razvijali disciplinu i otpornost, tako\u0111er su postali popularni. S amandmanima na obrazovnu politiku srednjih \u0161kola iz 1911. godine,\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0je slu\u017ebeno potvr\u0111en kao izborni predmet kojeg se pou\u010dava u \u0161kolama. U to vrijeme za bujutsu se u \u0161kolama koristila rije\u010d \u201cgekiken<\/em>\u201d (ma\u010devanje bambusovim ma\u010devima) i \u201cjujuts\u016b<\/em>\u201d (ne j\u016bd\u014d).<\/p>

Vladin slu\u017ebenik i ma\u010devaoc, imenom Nishikubo Hiromichi (1863.-1930.), \u010dvrsto je uznastojao na tome da Ministarstvo obrazovanja umjesto ovih rije\u010di upotrebljava izraze \u201cbud\u014d\u201d, \u201ckend\u014d\u201d i \u201cj\u016bd\u014d\u201d. Sufiks \u201cd\u014d\u201d (doslovno \u201cput\u201d) implicira da su borila\u010dke vje\u0161tine vi\u0161e od aktivnosti koja cilja samo na tehni\u010dku izvrsnost, te da su, zapravo, \u201cputovi\u201d kojima praktikant mo\u017ee izgraditi svoj karakter i eti\u010dnost, kao i fizi\u010dku spretnost. Nishikubo je apelirao od 1912. godine, ali njegova \u017eelja je ostvarena tek 1919. godine, kad je Dai Nippon Butokukai (Svejapansko dru\u0161tvo za borila\u010dke vrijednosti), nacionalna krovna organizacija stvorena za o\u010duvanje i promociju japanskih tradicionalnih borila\u010dkih vje\u0161tina, preuzela inicijativu i zamijenila sufiks \u201c-jutsu\u201d (doslovno tehnika) s \u201c-d\u014d\u201d \u010dime su stvorili\u00a0kend\u014d<\/em>,\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>,\u00a0ky\u016bd\u014d<\/em>\u00a0(streli\u010dastvo) i\u00a0bud\u014d<\/em>. Ipak, Ministarstvo obrazovanja nije uvelo slu\u017ebenu promjenu sve do 1926. godine.<\/p>

Tijekom desetlje\u0107a 1935.-1945., ideja\u00a0bud\u014d<\/em>-a kao sredstva za fizi\u010dki i duhovni razvoj postala je blisko povezana uz nacionalisti\u010dku Dr\u017eavu Shinto. Shinto oltari zvani\u00a0kamidana<\/em>, smje\u0161tani su u dvorane za vje\u017ebanje (d\u014dj\u014d<\/em>), a visoko ritualizirani oblici opho\u0111enja postajali su sve nagla\u0161eniji u\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0vje\u0161tinama. Godine 1941. veza izme\u0111u\u00a0bud\u014d<\/em>-a i militarizma se intenzivirala, a prakti\u010dna borbena primjena opet je do\u0161la u sredi\u0161te interesa. Posebno su\u00a0j\u016bken-jutsu<\/em>(vje\u017ebanje bajunetom) i\u00a0shageki-jutsu<\/em>\u00a0(precizno ga\u0111anje) postali va\u017ean predmet izu\u010davanja. S vremenom su nazvani\u00a0j\u016bkend\u014d<\/em>\u00a0i\u00a0shagekid\u014d<\/em>.\u00a0Bud\u014d<\/em>\u00a0je tada podignut na razinu obveznog obrazovanja u \u0161kolama, pri \u010demu je glavni cilj bio trening za borbu. Du\u017eina\u00a0shinai<\/em>\u00a0upotrebljavanog za\u00a0kend\u014d<\/em>\u00a0skra\u0107ena je na otprilike 1,08 metara (da bi se pribli\u017eilo du\u017eini pravog ma\u010da), a tehnike kao \u0161to su dijagonalni rezovi uvr\u0161tene su za borbene potrebe. Ipak, Japan se suo\u010dio s porazom prije nego \u0161to je ustaljen ovaj tip treninga.<\/p>

\u201cSportifikacija\u201d\u00a0bud\u014d<\/em>-a<\/strong><\/p>

Odmah nakon poraza 1945. godine, tijela u Japanu nadle\u017ena za\u00a0bud\u014d<\/em>, prestala su poku\u0161avati iskoristiti\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0za borbeni trening, te su umjesto toga, opet po\u010dela promovirati\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0kao na\u010din za vje\u017ebanje zdravog tijela i duha. Mada, vrhovno zapovjedni\u0161tvo nije bilo zadovoljno ozbiljno\u0161\u0107u ove nagle promjene politike te je uvelo opse\u017enu zabranu prakticiranja\u00a0bud\u014d<\/em>-a, koja je ostala djelatna nekoliko godina.<\/p>

Ponovno uvo\u0111enje\u00a0bud\u014d<\/em>-a u \u0161kole u poslijeratnom periodu bio je postepen proces u kojem je\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>\u00a0ponovno iskrsnuo 1950. godine, a\u00a0kend\u014d<\/em>\u00a01953. godine. To se temeljilo na uvjetu da\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0bude pou\u010davan kao \u201csport\u201d, \u0161to je zahtijevalo ponovnu procjenu pravila natjecanja i racionalizaciju tehnika. Razmotren je i pretjeran naglasak na intenzivnom vje\u017ebanju te je\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0razvijan kao zabavan oblik obrazovanja.\u00a0Bud\u014d<\/em>\u00a0je ostao predmet u slu\u017ebenom nastavnom planu i programu u osnovnim i srednjim \u0161kolama u Japanu do danas.<\/p>

Poslijeratne \u201csportificirane\u201d\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0vje\u0161tine nisu popularne samo u Japanu, ve\u0107 u cijeom svijetu.\u00a0J\u016bd\u014d<\/em>\u00a0je postao slu\u017ebeni olimpijski sport nakon Igara u Tokyu 1964. godine, a \u017eenski timovi su se prvi puta natjecali 1992. godine. Slijede\u0107i primjer\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>-a, ostale\u00a0bud\u014d<\/em>-vje\u0161tine su tako\u0111er postale vrlo natjecateljske, pa\u00a0kend\u014d<\/em>,\u00a0ky\u016bd\u014d<\/em>,\u00a0sum\u014d<\/em>,karate<\/em>,\u00a0Shorinji<\/em>\u00a0Kempo<\/em>\u00a0i\u00a0naginata<\/em>\u00a0odr\u017eavaju natjecanja u svjetskom kupu. S me\u0111unarodnim rasprostiranjem\u00a0bud\u014d<\/em>-a, va\u017eni su postali natjecateljski aspekti, a s vremenom su sve o\u010digledniji postajali razni problemi, kao mentalitet \u201cpobjede pod svaku cijenu\u201d i droge za pobolj\u0161anje izvedbe. Da bi se oduprlo takvim trendovima, \u010dine se napori da se\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0ponovno promisli kao tradicionalni na\u010din stvaranja zdravog duha i tijela i da ga se predstavi kao cijelo\u017eivotnu aktivnost koja pojedincima omogu\u0107uje njegovanje samo-discipline. U posljednje vrijeme, ovla\u0161teni za\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>\u00a0pokrenuli su kampanju \u201cJ\u016bd\u014d<\/em>\u00a0renesanse\u201d, kao prvi korak u tom smjeru.<\/p>

U vi\u0161e od tisu\u0107lje\u0107a, japanska jedinstvena borila\u010dka kultura,\u00a0bujutsu<\/em>\u00a0i\u00a0bud\u014d<\/em>, nastavlja evolvirati od borbenih tehnika s bojnog polja kojima se \u201cuzimao \u017eivot\u201d do \u201cputova\u201d kojima se \u201cdaje \u017eivot\u201d. Njihovom promjenom iz\u00a0jutsu<\/em>\u00a0ud\u014d<\/em>\u00a0vje\u017eba\u010de se poti\u010de da smire svoje tijelo i duh. Nakon Drugog svjetskog rata,\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0vje\u0161tine su ponovno evaluirane i pro\u0161irile su se svijetom kao popularni sportovi, \u010dak do te mjere da su postali dijelom Olimpijskih igara. Nebrojeni ljudi nastavit \u0107e voljeti\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0kao uzbudljiv natjecateljski sport, kao i cijelo\u017eivotno traganje za fizi\u010dkim i mentalnim blagostanjem. Kao takav,\u00a0bud\u014d<\/em>\u00a0\u0107e nesumnjivo zna\u010dajno doprinijeti miru diljem svijeta.<\/p>

Bud\u014d<\/em>\u00a0u 21. stolje\u0107u<\/strong><\/p>

Danas postoji devet reprezentativnih borila\u010dkih vje\u0161tina u kojima se odvijaju organizirane aktivnosti iz sredi\u0161nje baze u Japanu (J\u016bd\u014d, Kend\u014d, Ky\u016bd\u014d, Karated\u014d, Sum\u014d, Naginata, Shorinji Kempo, Aikid\u014d, J\u016bkend\u014d).<\/a><\/sup>1<\/sup>\u00a0Nippon Bud\u014d Ky\u014dgikai (Japanski bud\u014d savez) je stvoren 1977. godine, a zaklada Nippon Bud\u014dkan je dodana ovim devetorim organizacijama borila\u010dkih vje\u0161tina (s iznimkom\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>-a za kojeg je reprezentativna Svejapanska j\u016bd\u014d federacija).<\/p>

\"\"Savez organizira aktivnosti s ciljem promicanja i pro\u0161irivanja borila\u010dkih vje\u0161tina kao ponosa japanske jedinstvene tradicionalne kulture, poti\u010du\u0107i komunikaciju i harmoniju me\u0111u raznim organizacijama \u010dlanicama, ohrabruju\u0107i svaku disciplinu i podsti\u010du\u0107i je, njeguju\u0107i zdrav duh i tijelo japanskog stanovni\u0161tva, posebno se trude\u0107i oko obrazovanja mladih ljudi i doprinose\u0107i stvaranju fizi\u010dki jake japanske nacije te mira i blagodati u cijelom svijetu.<\/p>

\u00a0\"\"\"\"\"\"\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"\"\"<\/a> \"\"<\/p>

\u00a0<\/p>

Popularna kultura i borila\u010dke vje\u0161tine<\/strong><\/p>

Japanske tradicionalne borila\u010dke vje\u0161tine, zajedno tehnikama i oru\u017ejem koje koriste, postale su toliko popularne s druge strane oceana da ih se \u010desto gleda kao odsliku Japana. Dva su vjerojatna razloge tome. Prvo, prepoznavanje estetske vrijednosti oru\u017eja i opreme, koje je izradom dobilo specifi\u010dne osobine i, drugo, razumijevanje va\u017enosti borila\u010dkih vje\u0161tina, ne samo kao obrambenih vje\u0161tina, nego i kao tjelovje\u017ebe, \u0161to je dovelo do njihove popularnosti, isprva kao amaterskog sporta, a kasnije i kao borbi na profesionalnoj razini.<\/p>

U domeni vizalnoga, ne smijemo zaboraviti na filmove Kurosawa Akira-e (1910.-1998.) koji su, po\u010dev\u0161i s 1950-ima, uveliko pobudili interes za japanske povijesne drame. Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti iz televizijskih drama i filmova snimljenih u SAD-u, u rasponu od filma\u00a0Sh\u014dgun<\/em>\u00a0(1980.) do\u00a0The Last Samurai<\/em>\u00a0(2003.), dozvoljeno je kazati da je japanska ratni\u010dka kultura potaknula veliki interes preko oceana zbog distinktivne prirode samuraja i nin\u0111a. Divlja egzoti\u010dnost produkcija ostvarenih u inozemstvu, Japancima se u velikoj mjeri \u010dinila pretjerana i suprotna povijesnim \u010dinjenicama. Ipak, s druge strane, ponekad su takvi povijesni filmovi i romani u\u010dinili Japance svjesnijima svoje stare povijesti \u2013 o kojoj ljudi nisu znali gotovo ni\u0161ta. Danas, zahvaljuju\u0107i njima, velik broj Japanaca zainteresiran je za kulturu tradicionalnih borila\u010dkih vje\u0161tina. Povijesni romani i filmovi koji opisuju Japan prije njegova pozapadnjivanja sredinom 19. stolje\u0107a, sada do\u017eivljavaju procvat me\u0111u Japancima te nastavljaju stvarati \u017eive slike starih vremena.<\/p>

Ne mo\u017eemo ignorirati veliku ulogu koju su japanski stripovi (manga<\/em>) odigrali u raspirivanju velikog globalnog odjeka borila\u010dkih vje\u0161tina. Treba primjetiti da su veliki\u00a0sum\u014d<\/em>\u00a0turniri po\u010deli u Edo razdoblju, a u poslijeratnom Japanu nekoliko je popularnih heroja proiza\u0161lo iz sportova kao\u00a0baseball<\/em>, boks i profesionalno hrvanje, kao i iz Olimpijskih igara. Ovaj je trend tako jak da su razni sportovi postali teme vodilje u stripovima za dje\u010dake, \u0161to je dovelo do toga da se borila\u010dki sportovi uprizoreni u nekoliko\u00a0manga<\/em>. Pioniri kao\u00a0J\u016bd\u014d Icchokusen<\/em>\u00a0(\u201cJ\u016bd\u014d snovi\u201d, objavljivan od 1967. do 1971.),\u00a0Karate Baka Ichidai<\/em>\u00a0(\u201cFanati\u010dna karate generacija\u201d (1971.-1977.) i\u00a0Notari Matsutar\u014d<\/em>(1973.-1998.) iz\u00a0s\u016bmo<\/em>\u00a0svijeta, kr\u010dili su put kojim su nastavila\u00a0kend\u014d<\/em>\u00a0izdanja\u00a0Musashi No Ken<\/em>\u00a0(1981.-1985.),\u00a0j\u016bd\u014d<\/em>izdanja\u00a0Yawara!<\/em>\u00a0(1986.-1993.) i druga, ne dozvoljavaju\u0107i diskontinuitet u valu popularnih\u00a0manga<\/em>.<\/p>

Za razliku od kompjuterskih igara, koje su se usredoto\u010dile na scene borbi,\u00a0manga<\/em>\u00a0imaju \u010dvrstu okosnicu pri\u010de i ocrtavaju odgojno-obrazovne teme kao \u0161to su odrastanje i samoostvarenje kroz borila\u010dke vje\u0161tine te potraga za smislom \u017eivota. Ovakve\u00a0manga<\/em>\u00a0su originalne i duboko odzvanjaju u srcima mladih ljudi koji se s sli\u010dnim fenomenima suo\u010davaju u svom \u017eivotu.<\/p>

Izlazilo je i nekoliko\u00a0manga<\/em>\u00a0bez sportskog sadr\u017eaja, koje su oslikavale povijesne doga\u0111aje, kao\u00a0Vagabond<\/em>\u00a0Inoue Takehiko-a (1998. \u2013 danas), utemljen na romanu Yoshikawa Eiji-a, koji portretira \u017eivot legendarnog ma\u010devaoca Miyamoto Musashi-a, zatim\u00a0Basilisk: K\u014dga Ninp\u014dch\u014d<\/em>\u00a0(2003.-2004.) temeljen na romanu Yamada F\u016btar\u014d-a izNinp\u014dch\u014d<\/em>\u00a0(\u201cNin\u0111a svici\u201d) serije, kao i nekoliko drugih koji su posljednjih godina ostvarili i odr\u017eali popularnost.<\/p>

Ljudi koji odr\u017eavaju ovu kulturu dolaze iz najrazli\u010ditijih dru\u0161tvenih slojeva, ne samo iz odre\u0111enih klasa. Ratni\u010dka klasa koja je dominirala japanskom vojnom kulturom kroz stolje\u0107a, bila je samo jedna dru\u0161tvena klasa. Ako su postojali oni koji su se borili oklopom i oru\u017ejem, postojali tako\u0111er i obrtnici koji su potrebno oru\u017eje i opremu izra\u0111ivali. Iako je njihov broj znatno opao, njihove tehnike opstaju bez prekida do sada\u0161njosti. Posljednjih godina, svjedo\u010dimo pojavi industrijskih proizvoda vode\u0107e tehnologije koji ilustriraju svijest o toj tradiciji. Na primjer, tvrtka izjavljuje da je dizajn njezine digitalne kamere temeljen na motivu ma\u010da. Postoje i proizvodi u svijetu mode koji koriste klju\u010dne rije\u010di poput mononofu (\u201cratnik\u201d) ili \u201csamuraj\u201d.<\/p>

Za same Japance, svijest o te\u017eini tradicije doti\u010de se i nekoliko dijelova njihova svakodnevnog \u017eivota. Jedna od klju\u010dnih rije\u010di japanske kulture je\u00a0bu<\/em>\u00a0(\u201csamurajski duh\u201d) \u2013 to je tema koja je razumljiva \u010dak i u masovnoj i popularnoj kulturi. Predvi\u0111a se da \u0107e istra\u017eivanje ovog koncepta dovesti do dubljeg i smislenijeg razumijevanja Japana i njegove kulture.<\/p>

Lukovi i strijele<\/strong><\/p>

Japanske lukove karakterizira neuobi\u010dajena du\u017eina (oko 2,2 metra) i jedinstven oblik. Povijesno, razvijali su se od obi\u010dnih lukova izra\u0111enih od drveta do lukova s bambusovim umecima s unutra\u0161nje strane. Danas su, u natjecateljskom streli\u010darstvu, tako\u0111er popularni jednostavni lukovi od\u00a0fiberglassa<\/em>, zbog svoje superiorne trajnosti i lakog odr\u017eavanja. Ceremonijalni lukovi su lakirani i uvezani ratanom ili u\u017eetom. Originalno, ovi elementi su slu\u017eili za pove\u0107anje snage luka, spre\u010davali pucanje spojeva te odvajanje drveta od bambusa i sli\u010dno.<\/p>

\u00a0<\/p>

\"\"Sli\u010dno, strelice su se tako\u0111er izra\u0111ivale od prirodnih materijala kao \u0161to je bambus, ali niz streli\u010dara koji se danas natje\u010de koristi karbonske strelice zbog njihove iznimne otpornosti. Izrada strelica je kompleksan posao u kojem bambus preradom mora dobiti potpuno ravan oblik, a koji uklju\u010duje i mnoge druge postupke potrebne za proizvodnju ostalih streli\u010darskih potrep\u0161tina. U Japanu danas jo\u0161 uvijek postoje majstori obrtnici koji su specijalizirani za izradu lukova i streli\u010darskih potrep\u0161tina.\"\"<\/p>

Korice za ma\u010deve<\/strong><\/p>

Na ma\u010deve i njihove korice mo\u017ee se gledati kao na sintezu vi\u0161e od tisu\u0107u godina obrtni\u0161tva koje ujedinjuje razne vje\u0161tine, uklju\u010duju\u0107i izradu \u017eeljeza, obradu laka i obradu metala. Zbog te\u0161ko\u0107a u izvozu i uvozu ma\u010deva, na ovoj izlo\u017ebi nismo u mogu\u0107nosti prikazati same ma\u010deve. Ipak, prikazane su korice.<\/p>

\"\"Japanski ma\u010devi dijele se, generalno, u dvije vrste \u2013\u00a0tsurugi<\/em>, ma\u010d s dvije o\u0161trice kori\u0161ten za ubadanje i probadanje i\u00a0katana<\/em>\u00a0s jednom o\u0161tricom, dizajnirana za rezove. Ravni su ma\u010devi originalno uvezeni iz Kine i smatra se da su se tijekom i u 11. stolje\u0107u razvili u jedinstvene japanske zakrivljene ma\u010deve s o\u0161tricom na rubovima. Zbog promjena u boji\u0161nim formacijama, odje\u0107i i drugom, razvijali su se tijekom povijesti, od\u00a0tachi<\/em>\u00a0(ma\u010d koji je pri\u010dvr\u0161\u0107en za struk s o\u0161tricom okrenutom nadolje tijekom jahanja) do\u00a0uchigatana<\/em>\u00a0(\u010dija bi se o\u0161trica zadjenula za pojas, a rub je tijekom hodanja bio usmjeren prema gore). Ma\u010d\u00a0uchigatana<\/em>\u00a0se pojavio sredinom Muromachi razdoblja.\u00a0Daish\u014d<\/em>\u00a0(doslovno \u201cveliki-mali\u201d), obi\u010daj no\u0161enja oba, dugog i kratkog\u00a0uchigatana<\/em>\u00a0ma\u010da (tant\u014d<\/em>\u00a0bode\u017ea i\u00a0koshigatana<\/em>\u00a0ma\u010da za strukom) zajedno, nastao je u Momoyama razdoblju, a postao je uobi\u010dajen u Edo razdoblju. Od Edo razdoblja, kad su mogu\u0107nosti za stvarnu borbu opale,\u00a0tachi<\/em>\u00a0se po\u010delo koristiti u ceremonijalne svrhe i kao poklon. S duge strane, u drugoj polovici Edo razdoblja, vje\u017ebanje u probadanju uz kori\u0161tenje za\u0161titne opreme postalo je popularno kao zamjena za stvarnu borbu. S tom idejom razvijena je i prigodna oprema, otvaraju\u0107i put ro\u0111enju modernih\u00a0kend\u014d<\/em>,naginata<\/em>\u00a0(helebarda) i drugih natjecateljskih borila\u010dkih vje\u0161tina.<\/p>

\u00a0<\/p>

\"\"Razli\u010dite komponente korica za ma\u010d redom imaju posebna imena. Unikatnost korica kao rukotvorina uglavnom le\u017ei u boji i obliku utora, \u0161titnicima za ma\u010d\u00a0tsuba<\/em>, ovitku dr\u0161ke\u00a0tsukamaki<\/em>, dekorativnim umecima za dr\u0161ku\u00a0menuki<\/em>, dekorativnim dodacima nalik pribada\u010di\u00a0k\u014dgai<\/em>\u00a0i drugim dodacima.<\/p>

Oklopi i \u0161ljemovi<\/strong><\/p>

U principu, japanski oklop sastoji se od plo\u010dica (sane<\/em>), uzica koje spajaju plo\u010dice ili \u0161titnike (odoshi<\/em>) i metalnih dijelova. Od razdoblja Heian nadalje, dolazilo je do modifikacija, ovisno o\u00a0keik\u014d<\/em>\u00a0(vise\u0107i oklop) modeliranom odsane<\/em>\u00a0plo\u010da. Rani tip oklopa koji je nosila samurajska klasa nazivan\u00a0\u014d-yoroi<\/em>\u00a0(puni oklop), kori\u0161ten je za streli\u010darstvo na konju. Nasuprot njemu,\u00a0haramaki<\/em>\u00a0(\u0161titnici za trbuh) tip oklopa osmi\u0161ljen je za pje\u0161adiju, no oklop s rukavima i \u0161ljemom dodanima\u00a0haramaki<\/em>-u postepeno su po\u010deli koristiti i generali. Pored ovih, pojednostavljeni\u00a0haramaki<\/em>zvan\u00a0d\u014dmaru<\/em>\u00a0(omotati),\u00a0hara-ate<\/em>\u00a0(koji je \u0161titio samo prsno podru\u010dje) i druge, koristili su ni\u017ee rangirani vojnici.<\/p>

\"\" \"\" \"\"<\/p>

\"\"Sve ve\u0107u okrutnost bitaka pratio je razvoj naoru\u017eanja i ratnih strategija, \u0161to je zhatijevalo oklope za potpunu za\u0161titu. Sada su haramaki<\/em>\u00a0i\u00a0d\u014dmaru<\/em>\u00a0postali poznati kao\u00a0t\u014dsei gusoku<\/em>\u00a0(\u201cpuna moderna sprema\u201d). Napretkom tehnologije, kori\u0161tenjem predmeta dobavljenih iz inozemstva itd., oklop je postao robusniji i lak\u0161i. \u0160anse za no\u0161enjem\u00a0\u014d-yoroi<\/em>\u00a0punog oklopa u pravoj borbi opadale su nakon kasnog Muromachi razdoblja, te je on jednostavno postao dio pro\u0161losti, kao simbol statusa samurajskih obitelji. U me\u0111uvremenu, u Edo razdoblju, izra\u0111eno je puno primjeraka\u00a0t\u014dsei gusoku-i<\/em>\u00a0s dodatnim kompliciranim rukotvorenim ukrasima.<\/p>

Prvi japanski \u0161ljemovi izra\u0111ivani su od \u017eeljeznih plo\u010da spojenih zakovicama (hoshi-kabuto<\/em>\u00a0ili \u201czvjezdasti \u0161ljem\u201d). Ovi su se transformirali u \u0161ljemove ravnih povr\u0161ina (suji-kabuto<\/em>\u00a0ili \u201ctrakasti \u0161ljem\u201d) izravnavanjem zakovica. Ovakve \u0161ljemove izra\u0111ivalo se nekoliko dana. Za razliku od toga, od 15. stolje\u0107a, kad se gra\u0111anski rat pro\u0161irio cijelom zemljom, a potra\u017enja za oklopima porasla, po\u010deli su se masovno proizvoditi jednostavni zdjelasti \u0161ljemovi kao \u0161to su\u00a0zunari<\/em>\u00a0(\u201coblikovan po glavi\u201d) i\u00a0momonari<\/em>\u00a0(\u201coblika breskve\u201d).<\/p>

Predstavljeno je i nekoliko\u00a0kawari kabuto<\/em>\u00a0(\u201c\u010dudnih \u0161ljemova\u201d). Ovi su se pojavili s promjenom ratni\u010dke svijesti uslijed evolucije bojnih tehnika. Kao \u0161to je to bio slu\u010daj s jarko obojenim\u00a0jinbaori<\/em>\u00a0(nadoklopno odjelo ili pla\u0161t) i zastavama (sashimono<\/em>) no\u0161enim na le\u0111ima, no\u0161enje\u00a0kawari kabuto<\/em>\u00a0nije slu\u017eilo samo za pla\u0161enje protivnika na bojnom polju, nego je olak\u0161avalo raspoznavanje prijatelja od protivnika u vrevi masovne bitke. U isto vrijeme, no\u0161enje ovakvih \u0161ljemova dizalo je bojni moral i reklamiralo izgled nosioca koji je dobio bitku kao i njegove pokrete na bojnom polju. \u0160ljemovi su imali i\u00a0maedate<\/em>\u00a0(prednji emblem) oblikovan kao sunce, mjesec i drugi simboli. Smatra se da su predstavljali samurajsku filozofiju \u017eivota i smrti, s elementima kao \u0161to su \u201c\u017eivot\u201d, \u201cbesmrtnost\u201d, ponovno ro\u0111enje\u201d i \u201cduh prosvjetljenja\u201d.<\/p>

<\/a>1 Kodokan Judo Institute,\u00a0www.kodokan.org<\/a>; All Japan Kendo Federation,\u00a0www.kendo.or.jp<\/a>; All Nippon Kyudo Federation,\u00a0www.kyudo.jp<\/a>; Japan Karatedo Federation,\u00a0www.karatedo.co.jp\/jfk\/<\/a>; Japan Sumo Renmei Foundation,www.nihonsumo-renmei.jp<\/a>; All Japan Naginata Federation,\u00a0http:\/\/naginata.jp<\/a>; Shorinji Kempo Federation,www.shorinjikempo.or.jp<\/a>; Aikikai Foundation,\u00a0www.aikikai.or.jp<\/a>; All Japan Jukendo Federation,\u00a0www.jukendo.info<\/a>; Nippon Budokan Foundation, www.nipponbudokan.or.jp<\/p><\/div>

Zapovjednik vojske u\u00a0<\/strong>tose-gusoku<\/strong><\/em>\u00a0oklopu i\u00a0<\/strong>jinbaori<\/strong><\/em>\u00a0pla\u0161tu<\/strong><\/p>

Warrior general in tose-gusoku armor and jinbaori (vest)<\/p>

Izvor:\u00a0http:\/\/www.iz2.or.jp\/english\/fukusyoku\/busou\/36.htm<\/a><\/p>

\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/b><\/b> <\/b><\/p>

\u00a0<\/p>

Dijelovi samurajskog oklopa i \u0161ljema<\/strong><\/p>

\"\"<\/a><\/p>

The Japan Foundation<\/em>\u00a0je tekst od Saveza\u00a0tradicionalnih japanskih borila\u010dkih vje\u0161tina (The Nippon Kobud\u014d Ky\u014dkai<\/em>),\u00a0koji je do prosinca 2006. godine uklju\u010divao 83\u00a0kobud\u014d<\/em>\u00a0saveza.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Porijeklo tradicionalnih borila\u010dkih vje\u0161tina Neki znanstvenici procjenjuju da su se tradicionalne japanske \u0161kole borila\u010dkih vje\u0161tina, koje se naziva\u00a0ry\u016bha, pojavile do zavr\u0161etka razdoblja Heian. Ipak, ovi borbeni sustavi nisu se specijalizirali za jedno posebno oru\u017eje, kao \u0161to su luk, ma\u010d, koplje, …<\/p>\n

BUDO \u2013 Povijest japanskih borila\u010dkih vje\u0161tina<\/span> Read More »<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"elementor_header_footer","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-7538","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-citaonica"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7538","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7538"}],"version-history":[{"count":43,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7538\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7618,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7538\/revisions\/7618"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7538"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7538"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7538"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}