{"id":9382,"date":"2023-12-01T14:10:38","date_gmt":"2023-12-01T14:10:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/?p=9382"},"modified":"2023-12-01T14:11:14","modified_gmt":"2023-12-01T14:11:14","slug":"samurajski-obred-hara-kiri-seppuku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/2023\/12\/01\/samurajski-obred-hara-kiri-seppuku\/","title":{"rendered":"Samurajski obred Hara-Kiri (Seppuku)"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Hara-Kiri esencija
Hara-kiri obred, ili kako ga jo\u0161 nazivaju seppuku, usko je povezan s bushido samurajskom filozofijom. Ovaj obi\u010daj nastao je u ranom razdoblju japanskog feudalizma. To je bila korist samo od samuraja koji su bili ponosni da imaju slobodnu kontrolu nad svojim \u017eivotima, da imaju moralnu hrabrost i pokazuju prezir prema smrti seppukuom.<\/p>

Rije\u010d hara-kiri je doslovno prevedena s japanskog kao “rezanje \u017eeluca”, gdje je “hara” trbuh, a “kiri” je rez. Japanci su odabrali \u017eeludac jer je on, prema zen budisti\u010dkoj filozofiji, sredi\u0161nje podru\u010dje \u010dovjeka i sjedi\u0161te \u017eivota. Tako je za Japance \u017eeludac bio podru\u010dje u kojem su emocionalno egzistirali, a njegovim rezanjem samuraji su pokazivali po\u0161tenje svojih namjera, misli i te\u017enji. Za samuraje, seppuku je bio izgovor za sebe pred nebom i ljudima i imao je vi\u0161e duhovni smisao nego samoubojstvo.<\/p>

Kad se obred pojavio
Obred va\u0111enja crijeva prona\u0111en je kod nekih naroda Sibira i isto\u010dne Azije, jedan od njih je bio narod Ainu koji je \u017eivio na sjeveroisto\u010dnim japanskim otocima. Japanci su se dugo borili s narodom Ainu za zemlju i na kraju su preuzeli obred od njih. Me\u0111utim, japanski je promijenio zna\u010denje. Kod Aina i drugih naroda to je bilo \u017ertveno, dobrovoljno su rezali trbuh kako bi ga \u017ertvovali bogovima.<\/p>

Izvorno, hara-kiri nije bio uobi\u010dajen me\u0111u Japancima. Po\u010deo se razvijati me\u0111u vojnim doseljenicima koji su \u017eivjeli na zemlji\u0161tu naroda Ainu i na kraju se razvio u klasu samuraja. I sasvim je prirodno da se ovaj obred po\u010deo razvijati me\u0111u ljudima koji su stalno nosili oru\u017eje i uvijek bili na oprezu.<\/p>

U 9. stolje\u0107u, po\u010dev\u0161i od razdoblja Heian, seppuku je postao samurajski obi\u010daj, a do kraja 12. stolje\u0107a, tijekom rata Taira-Minamoto, hara-kiri je postao \u0161iroko rasprostranjen. Od tada je broj samoubojstava nastavio rasti.<\/p>

Kad je izveden Hara-Kiri
Bilo je nekoliko razloga za samurajski samoubila\u010dki obred. To mo\u017ee biti kazna za neposluh ili neispunjavanje naredbi njihovih \u0161oguna ili feudalaca, kao i za djela koja su sramotna za samuraje.<\/p>

Samuraji su \u010desto koristili hara-kiri kao znak prosvjeda kako bi pokazali da se ne sla\u017eu s nemogu\u0107im naredbama svog gospodara ili nekom drugom nepravdom koja utje\u010de na \u010dast samuraja.<\/p>

Samuraji su tako\u0111er mogli izvoditi hara-kiri nakon smrti svog gospodara. U po\u010detku se zvao “oibara” ili “tsuifuku”, a kasnije je ovaj obi\u010daj preimenovan u “junshi”. Ovo samoubojstvo se\u017ee u drevni Japan kada su, zajedno s pokojnikom iz obitelji, pokopani njegovi sluge. Taj je obi\u010daj tada ukinut, a sluge su zamijenjene glinenim figuricama. S vremenom se ovaj obi\u010daj transformirao i ponovno postao popularan me\u0111u samurajima. Samuraji su mogli dobrovoljno oduzeti \u017eivot slijede\u0107i svoje gospodare izvode\u0107i hara-kiri obred.<\/p>

Nisu samo samuraji po\u010dinili samoubojstva nego i njihove \u017eene. Razlog za harakiri mogla bi biti mu\u017eevljeva smrt, ako je mu\u017e odustao od svojih rije\u010di ili ako je mu\u017eevljev ponos povrije\u0111en. Smatralo se sramotom ako \u017eena nije mogla izvesti hara-kiri ako je potrebno. Me\u0111utim, za razliku od samuraja, njihove \u017eene nisu po\u010dinile samoubojstvo rezanjem trbuha. Prerezale su im grkljane ili zabadale u srca posebnim bode\u017eom zvanim kaiken koji su im mu\u017eevi davali kao vjen\u010dani dar. Mogli su koristiti i kratki ma\u010d, koji se davao svakoj samurajevoj k\u0107eri na dan punoljetstva.<\/p>

Samuraji i njihove k\u0107eri od djetinjstva su u\u010deni da po\u010dine samoubojstvo. Instruktori u specijalnim \u0161kolama pokazali su i objasnili kako zapo\u010deti i zavr\u0161iti seppuku, kako prerezati \u017eeludac ili kako pravilno prerezati vratnu \u017eilu i ubosti se no\u017eem u srce.<\/p>

Kako je obred Seppuku izveden
Pravila i ceremonija obreda seppuku razvijali su se dugo vremena. Formaliziran je i ozakonjen tijekom vladavine \u0161ogunata Ashikaga od 1333. do 1573. Obred je kona\u010dno formaliziran, zakompliciran i slu\u017ebeno se po\u010deo primjenjivati od strane suda kao kazna za zlo\u010din koji su po\u010dinili samuraji tijekom razdoblja Edo.<\/p>

Tijekom tog razdoblja, obred je tako\u0111er uklju\u010divao sekundanta koji je uvijek morao svjedo\u010diti slu\u017ebenoj ceremoniji seppuku. Drugi je morao samuraju odsje\u0107i glavu nakon \u0161to mu je prerezao trbuh, \u010dime je samuraja po\u0161tedio boli. Glava je tako\u0111er odsje\u010dena kako samuraj, koji je u smrtnoj agoniji i izgubio samokontrolu, ne bi po\u010deo vri\u0161tati ili pao na le\u0111a i time osramotio svoje ime.<\/p>

Prema kodeksu napisanom tijekom vladavine \u0161ogunata Tokugawa, postojale su osobe imenovane da vode ceremoniju seppuku. Oni su organizirali ceremoniju i prisustvovali joj. Vlasti Tokugawe odlu\u010dile su da je smrt seppukuom \u010dasna i da je ova pogodnost dostupna samo samurajima.<\/p>

Mjesto za obred seppuku odabrano je prema statusu samuraja u dru\u0161tvu. Za \u0161ogunove prijatelje izvodila se u pala\u010di, za samuraje ni\u017eeg ranga izvodila se u vrtu ku\u0107e vladara koji se brinuo o samuraju koji je po\u010dinio samoubojstvo. Hara-kiri se tako\u0111er mogao izvesti u hramu ako bi samuraj tijekom svog putovanja odlu\u010dio po\u010diniti samoubojstvo.<\/p>


Seppuku se obi\u010dno izvodio sjede\u0107i, dok se odje\u0107a samuraju stavljala ispod koljena kako samuraj ne bi pao na le\u0111a. Zatim mu je samuraj koji je nastupao zarezao trbuh posebnim no\u017eem zvanim tanto koji se smatrao obiteljskom vrijedno\u0161\u0107u i dr\u017eao se kod ku\u0107e na postolju za ma\u010d. Ako no\u017e nije bio dostupan u tom trenutku, tada se obred provodio pomo\u0107u drugog malog ma\u010da koji se naziva wakizashi. Ponekad su samuraji koristili katanu; uzeli su ga za o\u0161tricu umotanu u papir.<\/p>


Smjer i broj rezova ovisio je o \u0161koli i samuraju koji je po\u010dinio hara-kiri. Mogli su rezati trbuh s lijeva na desno, s lijeva na desno i prema gore, u obliku slova X, prema gore i ulijevo, itd.<\/p>

Prethodno je samuraj koji je izvodio seppuku morao razrezati trbuh kako bi prisutnima pokazao svoja crijeva. Tada je ceremonija pojednostavljena i samuraji su morali samo sebi prerezati trbuh, a drugom odrezati glave. Svi koji su izvr\u0161ili suicidalni obred pokopani su zajedno s oru\u017ejem kojim je obred izvr\u0161en.<\/p>

Kako se Hara-Kiri razlikuje od Seppukua
Hara-kiri i seppuku zna\u010de isto. Njihova jedina razlika je u sljede\u0107em: Rije\u010d hara-kiri koristila se u svakodnevnom \u017eivotu i provodili su je samuraji u samo\u0107i. A rije\u010d seppuku bila je slu\u017ebeni naziv obreda, naveden u dokumentima i izvodio se kad su slu\u017ebenici i drugi bili u blizini.<\/p>

Izvor: https:\/\/samuraiwr.com\/ulture\/samurai-hara-kiri-rite-seppuku<\/a><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hara-Kiri esencijaHara-kiri obred, ili kako ga jo\u0161 nazivaju seppuku, usko je povezan s bushido samurajskom filozofijom. Ovaj obi\u010daj nastao je u ranom razdoblju japanskog feudalizma. To je bila korist samo od samuraja koji su bili ponosni da imaju slobodnu kontrolu …<\/p>\n

Samurajski obred Hara-Kiri (Seppuku)<\/span> Read More »<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"elementor_header_footer","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-9382","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-citaonica"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9382","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9382"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9382\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9386,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9382\/revisions\/9386"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9382"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9382"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.aikidojo.hr\/wordpressnew\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9382"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}